Naša stvarnost

DANAŠNJICA ZADRUGARSTVA 7

zadrugarsivo za lim da se ovo penjanje „dešava kao što lo ide u današnjem promeinom porelku. Zadružni „postupci upravljaju se drugim obzirima nego što su oni koji važe u promefnoj privredi. Sloga bi zadrugarsivo imalo da nađe osobeni termin koji bi lačno označavao njegove poslupke, koji nisu ni samo kućevni ni fecišni. Ali kako da se nađe, ko da nađe fakav termin? Možda će fo učiniti samo zadrugarsivo jednoga dana. Možda će fo učiniti sami filozofi ili u zajednici sa zadrugarima, koji dobro i tačno poznaju prirodu zadrugarsiva. Ja neću da se upuštam ovde u lo pilanje; za mene je — smafram — dosla šfo sam ukazao na ovu nesaglasnosf. | produžiću da se služim ferminima — ekonomija ili privreda — sve dok se ne nađe saglasniji, poipuniji koji će kazivati stvar kakva je.

Zadružna privreda zbir je izvesnih poslupaka koji su se stvarali u nizu mnogih uhlicaja i dešavanja. Na njihovo slvaranje ulicala je fizička okolina, ali isto tako i struktura grupe u kojoj se fo dešavalo. Na njihovo stvaranje ulicala je neposredna sredina, naročito pritisci koji su iz fe sredine dolazili. Na njihovo slvaranje uticala su i osećanja, socijalna osećanja, koja su ovi prifisci budili i koji su doprineli da se ponajlak izradi osobita zadružna elika. Pravičnost za svakoga, pravičnost prema svakome plod je svih ovih uficaja. Ovaj plod najlepše se izražava onom karakteristikom koja razlikuje zadružnu od ostalih privreda. P r ivreda bez dobili ili, kako to kaže svetska zadružna cenfrala, Međunarodni zadružni savez u Londonu, privreda što ne gradi dobit (a system of non-profif making economy). To je zadružna privreda i ona se osniva na velikom broju poslupaka koji su ponajlak postajali i koji svaki za sebe imaju ne samo svoju istoriju nego i svoje vrlo ubedljive, gotovo nesalomljive razloge. Ovde nije mesto svima fim pojedinosfima, stoga ću se ja ograničiti da ukrafko povučem razliku između zadružne i nezadružne privrede.

U nezadružnoj privredi fežak i zanaflija, ako sami rade, feže da višak svojih proizvoda prodadu šfo bolje mogu. A ako ih u radu pomaže i najmljena radna snaga, onda feže da za ovu pomoć šlo manje izdadu. Indusfrijalac feži da što manje izda za sirovine, razne froškove i radnu snagu, a da probilačnije, stalno i u velikim količinama, prodaje svoje fabrikate. Trgovac leži da jevlino kupuje i da prodaje s dobitkom, itd. Svako teži da što dobije i ova opšla fežnja stvara fakve odnose i fakvu almosferu da to ne ide u prilog stabilnosti ili harmoniji društvenoj. Hobbes bi mogao da primeni na ovakvu zajednicu svoje poznato homo homini lupus. Ovakvo društveno stanje ima jednu osnovnu manu: šlo svaki misli samo na sebe i na svoju dobil, što druga shrana ili opšti interes oflsustvuju. Nema bolje osnove ni poznata leorija o polpuno neisplaćenoj zaradi, jer i ona polazi jednoslrano samo sa sfanovišla proizvođača, previđajući da se nikad ne može doći do pravične zarade ako njeno određivanje zavisi