Naša stvarnost

120 H. R. LENORMAN

Etage) i Probad-ong (Probadjong) filijala pozorišta Luj Žuve-a; pozorišfe Zavesa Pariza, koje prikazuje remek-delo poginulog španskog pesnika Federika Garcie Lorke (Federico Garcia Lorca) Krvava svadba; najzad, pozorište A mb asadora (Ambassadeurs), koje gospođa Alisa Kosea (Alice Cocća) pokušava da preivori u jednu od prvih pariskih scena. Ona je cele zime u njemu friumfovala, kao režiser i dramska umefnica, u mom komadu P a cifik (Pacifique). U istom fom pozorištu ona prikazuje i jednog inferesanfnog, podmlađenog Mizaniropa (Misanihrope), u kome propadanje Selimene prati propadanje Alcesta, i iz koga, iznenada izbijaju skoro ibzenovske tematike.

Dolaskom vlade Narodnog fronta, veliki uspeh komada 14 juli (14 Juille), od Romen Rolana, koji je prikazao Dom Kulture (la Maison de la Culture), dao je da se nasluti budućnost dramske umefnosfi namenjene narodu. Mora se priznati da R ađanje jednog grada (Naissance d'une Cite), od Žan-Rišar Bloha (Jean-Richard Bloch) nije ispunilo sva naša očekivanja u pozorilu Zimski velodrom (Vćlodrome d'hiver). Lepola Teme i feksta Žan-Rišar Bloha nije bila dovoljna da prenese na gledaoce zanos koji je ispunjavao sfofine prikazivača. Nedosta– jao je duh genija jednog Maks Rajnharda ili jednog Žemie-a.

Glumci Narodnog pozorišta (Theatre du Peuple) doživeli su sa Majkom, koju je Viktor Margerit izvukao iz romana Gorkog i koju je pafelično olfelošvorila Marija Kalf (Marie Kalff) uspeh od gotovo godinu dana. Na nesreću, konačno fiksiranje ovog kolekfiva glumaca za pozorište Sara Bernar (Sarah Bernard) koje pripada pariskoj opštini naišlo je na teškoće koje su došle od shrane Opštinskog odbora, čija je većina vrlo konzervativna, sa duhom veoma „malograđanskim”. Energija branilaca koje je Narodno pozorište imalo u vladi nije uspela da savlada ovaj olpor. Posle jedne serije preistava komada Font-aux Cabres, od velikog španskog pisca Lope de Vega, koji su priredili za francusku scenu Žan-Kasu (Jean Cassou) i Žan Kamp (Jean Camp) Narodno pozorišfe moralo je da napusfi lepu salu frga Šalle. Ono pokušava da ponovo oživi u pozorištu Pigal, sa komadom O gnjište, od Mirbo-a.

Ovaj pregled nema namere da pomene sve šio je pametno i plemenifo oslvareno i što je za poštovanje u foku jedne godine, u jednom gradu koji je ponovo preuzeo svoj rang pozorišta preslonice. Treba, međufim, još napomenuli pozni ali vrlo srećni počelak Žilijena Lišera, u pozorišlu Zvezda (I'Efoile), napore koje čine Žan Kopo da povrati kuliurnu publiku u pozorište Po rteSaini-Marfin, sa komadima Pol Rejnala i'Obeja, kao i napore koje čini Pol Abram (Paul Abram) u pozorišu Odeon da izvuče naše drugo državno pozorište iz prašnjave grobnice: V elika Katarina (La grande Cafherine), od Morisa Rostana (Maurice Rosland), Kralj Sunce (le Roi Soleib, od Buhelie-a (Bouhćlier) i Otelo Žan Sarmana (Jean Sarmentf), su svešli uspesi.