Naša stvarnost

PISMO IZ PARIZA 121

U pozorišu Monparnas, komad Gospođa Kape {(Madame Cape), od Marsel Moret (Marcelle Maurefte) dala je prilike Margeriti Žamoa (Margueritfe Jamois) da pokaže još jednom da u pozorišlu istorijske ličnosti žive unufrašnjim životom glumca, snagom njihove fragičnosti, a ne fizičkim sličnostima. Kritika je ne znam zašio napala ovo delo, kao i suplilni Dah vremena (Air du Temps), od Šarl Vildraka. U pozorištu Atene, (Athćnće), Marsel Ašar, sa svojim Gusarom (Corsaire), prožima san ironičnom opservacijom. Avanklura žive prošlosti relko je bila proživljena na sceni sa toliko draži i virtuoznosti.

Vi vidite da je krv snažno kružila ove godine kroz pozorišno felo. U foj groznici stvaranja publika je odgovorila bolje nego preihodnih godina. Ne postoje više mogućnosti da naša umelfnos? uđe u agoniju. |

Osećam, međuufim, misleći na mlade pisce, jedan dvostruki nemir: oni nemaju više mogućnosfi plasiranja. Povećanje režijskih froškova ne dopušta više da se lansiraju nova dela, ako im nije osiguran pofipun uspeh. Pozorište pokušaja, pozorište laboratorija, u kome smo imali prava da grešimo i da učimo tehniku najleže umehfnosfi, ne postoji više.

S druge sfrane, ogromnosi sudbonosnih događaja koji se odigravaju na sve čekiri strane svetla, umesto da hrani maštu mladih pozorišnih pisaca, izgleda da je survava. Možda u tome leži razlog zbog koga se manje pišu komadi. Broj rukopisa je oseflno opao od pre deset godina na ovamo. Polrebno je da pisci koje poisfrekava poziv pozorišta, uspeju da urede u sebi haoličan univerzum u kome žive. Tek tada će, možda, oni oseliti kakvo bogalstvo im faj svet pruža. Senfimentalne istorije koje su napajale foliko dugo građansko pozorište, zastarele su: svako izgleda da se s fim slaže. Sistematsko iskorišćavanje feme „mladost” i evokacije velikih istorijskih ličnosti, — dva načina koja su u poslednje vreme bila u modi, — ne mogu da služe kao osnova za jednu dramafurgiju. Veliki predmel, to je novi čovek u novom svelu. Čovek izišao iz ralova i revolucija, čovek podeljen proTivurečnim ideologijama, čovek vođen u ropsivo snovima o slobodi, čovek koga vreba varvarsivo, slavljen sudbinom između pula moći i puta pravde, čovek očajan, besan, ili goreći od nade i ubeđenja među razbijenim slarim tablicama vrednosti. ;

Očekujem sa poverenjem svedočansiva koja nam pozorište duguje o fom čoveku.

{Preveo Dušan Malić) H. R. LENORMAM