Naša stvarnost

POPLAVA 137

Elemer stoji na kraju. Skela se naginje na tu stranu. Konopac je fu spao sa gvozdenog čekrka, pripio se uz dasku i u sili je seče ka pogaču. Drobi je. Elemer stoji i gleda na sve strane. ljudi ga ne primećuju. Priskaču konopcu, hvataju golim rukama za gvozdeno uže. Koža se guli sa ruku. Svako nešio više. Konji vrište. Suludi Mirko nadvisuje sve:

— Na pajvan... svi na pajvan... viče on na slogove.

Elemer se još jednom okrefe. Vide kako se Dora ušćudila i na krafko vezana za ogradu preprečila se i rita se, te ne da lju«dima da prolaze.

— Skloni ovu ragu... viče neko.

Elemer frže uzdu, ofkide je, rinu konja nogom i prilrča konopcu. Dohvafi ga. Konopac ga snažno frgnu i odbaci ga na ogradu. On posrnu, dohvati se rukavicom gomile slame na dnu skele i pofrča ponovo konopcu.

Skeledžija je komandovao. Skela je lagano podrhfavala. Na zajednničko „Ho-ruk” konopac se diže na alat i skela pođe.

Ljudi psujući skelu i Tisu i poplavu i spominjući uzgred Boga napusliše prokleti konopac i vratiše se svaki svojim kolima. Skela je opet išla lepo nošena sfrujom.

Elemer pogleda oko sebe. Niko mu se nije obralio. Niko ga nije ništa zapitao. Skeledžija mu je prilazio i ljubazno se smejući dodavao mu pokidanu uzdu.

— Malo nezgode. No ništa, sad ćemo odmah stići. Još pet minuta.

Elemer diže ruku da prihvati kobilu i kad mu dođe ruka u visinu očiju on vide svoje upropašćene rukavice. Zacrveni se i ne znajući zašto pokuša da ih skloni. Pogleda na pod i vide svoj korbač izgažen i polomljen. Preko njega su jurili dok je bila skela u opasnosti. On se ponovo zastide i pusti konja samom sebi. Šla ga se je ficao faj konj, ta raga! Ta, najzad sve je udešeno da se on samo sramoli među ljudima. On je s njima zajedno priftrčao konopcu; oni ga sad dalje ne gledaju kao što ga nisu gledali ni ranije. Glase-rukavice, žufe čizme, jahanje. On skide rukavice sa ruku i sve pocepane, izmrljane i ukvašene, krišom ih baci u vodu. Korbač odgurne nogom.

Od definjstlva su sve fako udešavali da ništa ne zna, da ništa ne nauči. Do pre tri godine ni jezik ovih ljudi nije znao, Al je zato u desetoj godini bolje jašio ponia u frku nego deda svoga Sultana. | imao je bonu i znao je mađarski da peva i da igra. Posle je naučio engleski, i literafura njegova je na engleskom. Kod kuće je čilava biblioteka. Ove godine, kada se vrati posle uskršnjeg raspusta: malura u engleskom koledžu u Pešti. | nigde tamo nema reči o poplavi, o konopcu koji može da se olfkine kad je voda jača i o skeli koja može da se razbije o obalu. Nigde nije pisalo kako ovi ljudi neće hteti s njim da razgovaraju, kako neće smeli da mu pristupe i kad govore s njim da će se snishodljivo smešiti i psovati ga u sebi gledajući njegove rukavice i žute