Naša stvarnost

POČEĆI FILMA ODLOMAK IZ JEDNE STUDIJE O FILMU

Jedna nova umelinosf se rađa pred našim očima. Mi prafimo njen razvoj, prisusfFvujemo njenim naporima da olkrije i osvoji svoje sopstvene zakone, sledujemo njen mučan put da postane izraz našeg vremena. ima nečeg vedrog i uzbudijivog u tome što živimo u doba rađanja i formiranja jedne umefnosfi, čime nisu mogli da se podiče ljudi iz foliko vekova pre nas. Ima nečeg i specialno poučnog u fome, jer postoji mogućnost da kao očevici i živi svedoci dubije prodremo u složena pravila i zakone jedne umefnosti i da izvučemo iz njih potpuniju pouku, ne samo za umelnost koja se pred našim očima rađa, već i za umefnos} uopšte, za njene oslfale grane, koje smo, obogaćene ili okrnjene kroz vekove, primila u nasleđe.

Nije frebalo dugo pa da se uverimo da kinematogral, koji je izrazilo masovna umefnosf, najmasovnija umefnosi do danas*), ne deluje na svoju publiku samo magijom slika, i da milioni ljudi koji svakog dana posećuju bioskopske sale, postavljaju kinematografskoj umetnosti mnogo feže i značajnije zadafke. Ali uprkos ogromnim naporima da se fi zadaci ostvare, kinematograf je još uvek osuđen na feške kompromise. Borba se, uslvari, vodi na dva fronta. Protiv otpora koji omeftaju razvoj svake umelnosfi i proliv specialnih kočnica koje su fipične za kinematografsku umetnost.

Realizacija jednog filma zahteva velika novčana srefsiva, do kojih se u današnjem društvu dolazi samo po cenu robovanja. Dok je književnicima i ostalim umetnicima omogućeno da slvaraju svoja dela sa relativno minimalnim izdacima i da se bar u izvesnoj meri bore proliv ravnodušnosti i feškog ekonomskog položaja u kojima ih današnje društvo održava, dolle se jedan iole značajniji film može snimili samo pomoću velikih investicija. U tom pogledu kinematograf je sličan pozorištu, ali sa fom razlikom što se država?)

1) „Prvi pul, još od doba kaledrala i narodnih junačkih spevova nalaimo se pred jednom umelnošću koja je zaista masovna” (Andrć Maurois).

2?) Kada je već reč o ulozi države, moramo napomenuli da se ona jedino oseća kada je u pilanju filmska cenzura. U Americi, na primer, postoje četrdeset i devet državnih komisija za cenzurisanje filmova. Da bi se sfekla makar i površna slika zbog čega se filmovi u Americi cenzurišu, navešćemo dva primera: „Glavni junak je prikazan u toliko simpaličnoj boji da je neophodno polrebno slvorili mu na filmu jednu bezbedniju drušivenu siluaciju”. — „Skralifi scene u kojima mlada devojka govori ljubazno sa jednim Crncem”.

10%