Naša stvarnost

34 RADOVAN ZOGOVIĆ

46 zamišlja vrlo jednostavno: narod se skupi pod brdom, onda

na brdo dođe Plamenac i — dš mu ideologiju. 5. _ Pišući o književnim fekovinama prošlosti Plamenac se dofakao mnogih pitanja — i sva je postavio na glavu. Njegovo po-

divljalo ljevičarstvo, koje poriče najveće književne vrijednosti iz prošlosti naših naroda, ide ruku podruku sa priznanjem postojanja „jugoslovenske književnosti” i fvrdnjom da je mađarski pjesnik slobode Petefi (Petofi) — „Jugosloven: Aleksandar Pefrović”! U tome je i logika Plamenčeve „beskompromisnosti”. Tu nedostaje samo jedan mali korak, pa da se Plamenac nađe onamo gdje sigurno ne želi da se nađe. Mi bi željeli da on, iako je „sposoban“ da pravi „velike korake”, ne napravi ovaj mali. Pojmljivo je da mi, u okviru jednoga članka, ne možemo govoriti o svemu onome o čemu bi se, kod Plamenca, moralo govoriti. Nećemo govoriti o fome, kako se, po njegovom mišljenju, rodio socijalizam (,rađa se i nauči socijalizam postavljanjem Hegelove filosofije s glave na noge”); ni o vrlo jedno'stavnom načinu na koji se, u njegovoj glavi, rađa klasna borba, („Prolefarijaf je građanstvu polreban... fe ga ono i hoće da okupi oko sebe, kao svoju masovnu bazu u borbi profiv aristokratije... Ali kako građanstvo istovremeno ne može da bude bez ovih seljaka i radnika... bez profita koji mu pruža faj prolelarijaf u formiranju, fo se fako rađa i klasna borba”. — Klasna borba se rađa, dakle, fek u građanskom drušfvu!); nećemo govoriti ni o Plamenčevom pretencioznom i bukačkom stilu, ni o jeziku koji je pun krupnih šupljih riječi, riječi koje ništa ne znače ili znače suprofno od onoga što je pisac s njima htio da kaže, nešto (vidi: „demaskirač”, „dvasfolična mistika”, ,,dvosfruka borĐenosf" građansiva —- htio je reći da se građanstvo bori na dva fronfa —, „druga strana narodne fronte” — misli na fašizam! itd.). Mi ćemo se ovđe zadižali na pitanju objektivne vrijednosti knjicževnih djela, kojega se P. dofakao i morao dofaći u svom zamahu (da obračuna 'sa književnošću prošlosti, da slvari objašnjava gla'vom;imogama, da ih:s nogu postavlja na — glavu!

'U-osnovi Plamenčevog metoda pomoću kojega, kao pomoću ·'.dekreta-(poput. Domanovićevog naredbodavca u saliri o ukidanju strasti .dekrefima), hoće. da ukine vrijednosti umjetničkih djela prošlosti,-leži njegovo-shvalanje da ne postoji Izv. vječna, objekfivna vrijednost.umjetničkog djela. Kao čovjek koji književnost posmatra prije-svega politički, koji književnost izvodi direkino iz ekonomskih-i, političkih borbi društva, i koji smalra da je „prava umelnost, prava književnost uvek izraz svoje epohe, svoga vremena -i izvesne:društvenecgrupe unufar fe epohe”, on smafra da s neslankom određene: ekonomske i političke osnove na kojoj je