Naša stvarnost

U ENGLESKOJ 91

Lekar O. Hara iz Durama na jednoj lekarskoj skupštini izjavio je:

„Večina dece ne pali foliko od tuberkuloze koliko od gladi. Sedamdesel i pet od slo dece koja su donesena u našu bolnicu patila su od slabe ishrane”. :

Smrinost dece se povećala. Dr. J. Marrack izneo je da u pasivnom kraju u gradu Sl. Helens, na hiljadu dece umire 116, a u aristokrafskom Oksfordu svega 32 delela.

Dr. Hauel, opštinski lekar iz Hamersmifa:

„Ulvrdio sam da porodice nezaposlenih žive na dijeli koja je znafno ispod slandarda pofrebnog za održanje zdravlja i sposobnosti za rad... Među decom nezaposlenih 76% su ispod iežine dece istih godina, čiji roditelji rade.”

Britansko medicinsko udruženje napravilo je ankelu o ishrani stanovnišiva Engleske. Rezulfat je objavilo u svom organu, 25 novembra 1933 godine. On je bio porazan. Jer se pokazelo da onaj minimum koji je propisalo udruženje engleskih lekara ne dostižu ne samo masa nezaposlenih već čak i znafan deo zaposlenih radnika.

Poznali engleski slručnjak za ishranu ser Džon Bojd Or, autor dela „Siromašivo i narodno zdravlje” i „Hrana, zdravlje i prihod”, tvrdi da svega 50% slanovnišiva Velike Britanije dobija svakog dana dovoljnu količinu hrane za održavanje zdravlja, fizičkih i duhovnih sposobnosti čoveka!

A {0 septembra 1935 ser Džon Bojd Or je na konferenciji lekara u Morviču ponovio da 20,000.000 građana Engleske žive ispod ekonomskog nivoa koji je potreban da im obezbedi dovoljnu ishranu i pofpuno zdravlje.

| pored ovako ubedljivih dokaza u toku cele 1933, 1934 i 1935 ništa nije efeklivno učinjeno na poboljšanju položaja nezaposlenih. Novembra 1936 priređen je veliki pohod gladnih na London. Tu su govornici-žene i muškarci iz pasivnim krajeva — ponovo izložili svoj položaj. (Njihovo opisivanje nimalo ne zaoslaje za primerima koje je Engels iznosio još pre de. vedesei godina u „Položaju radničke klase u Engleskoj”.)

I prilično nepokrelno voćstvo Tred Uniona bilo je primorano pod priliskom masa iz pasivnih krajeva da preduzme mere za njihovo zbrinjavanje. Kresanje od 10% pomoći nezaposlenim ukinulo je. Ministar rada Olver Sfanli dao je ostavku, ali snižavanje standarda života ljudi iz pasivnih krajeva, kao i sveg slanovnišiva Engleske koje živi od nadnice i plate, uzima maha. Ovoga pula zbog poskupljenja živola. Tako su pasivni krajevi opet izgubili ono šlo su formalno dobili.

TRAGEDIJA OMLADINE

Najgoru sudbinu u pasivnim krajevima ima omladina. Ona živi pod leškom siromašfinom. Ona je u užasnom položaju, jer mora da uči školu, slabo hranjena, a kada dobije svedodžbu u ruke, život joj je bez izlaza: nikakve prilike da se nešio zaradi, nemogućnosi pomoći rodifeljima, nikakvih izgleda na srećan brak.

} sam vladin komesar ser Malkolm Stjuart duboko se uzbudio:

„Taj mladi svel, po mom uverenju, preislavlja najiragičniju sfranicu pasivnih krajeva... Uzbuđen sam kada pomislim na budućnost ove nezaposlene omladine...”

Mnogi od fih omladinaca uopšle se ne seća da je njegov olac ikada