Naša stvarnost

92 DANAŠNJICA

radio, da je donosio kući nadnicu... Oni znaju oca koji je, dan za danom, godinu za godinom, bio nezaposlen, oca koji je stalno gunđao na svoju nezaposlenost želeći da dobije rada, oca koji stalno živi u strahu da će mu razni inspektori oduzeli i ono malo sredstava od kojih sa porodicom živi.. Ta mladež odgajila se u almosferi planski uređene siromašline . . .

Zdravsiveno stanje mladića iz pasivnih krajeva je vrlo jadno. Tako je 1936 godine od 57.712 regrula koji su se javilđli za englesku slajaću vojsku odbijeno 35.737, uglavnom zbog kržljavosti i slabe ishranel

Profesor Maklin u „Skofsmenu” od 18 seplembra 1936 veli da su 70% kriminalaca u Velikoj Britaniji kažnjeni prvi put između 15 i 20 godine.

Bezizlazan položaj omladine ogleda se i u statistici Opšte državne stafistike. A. Vilson je u Donjem domu 27 novembra 1934 upozorio da se broj samoubica u Engleskoj od 3.759 u 1921 popeo na 5.743 u 1932, a povećanje samoubistava među omladinom iznosi 60%.

' '

ROBOVSKI LOGORI

Ma osnovu Zakona o nezaposlenim, radnici bez posla, posle perioda u kome primaju redovnu pomoć, polpadaju pod konfrolu jednog centralizovanog autokralskog fela, koje nije odgovorno parlamenfu, a koje ima prava da osniva logore i „cenfre za obuku” (ili „koncenfracione logore” kako ih ih je ser Džon Sajmon, engleski ministar unufrašnjih poslova, nazvao prilikom jedne debate u Donjem domu). U fim logorima se nezaposleni pod'vrgavaju jednom poluvojničkom režimu i prinudnom radu bez ikakve plate, osim čeliri šilinga za džeparac, koji naravno svaki radnik šalje kući, jer za vreme njegovog olfsusiva porodica dobija znatno sniženu pomoć. Svaki radnik koji se usprotivi režimu u ovom logoru ili visini džeparca može biti poslat u zaivor.

Prilike u ovim logorima su fakve da su oni dobili naziv robovskih logora. U vremenskom razmaku od pet meseci, krajem januara 1936, od 64.000 radnika iz pasivnih krajeva koji su bili poznati da idu u ove logore, pristalo je svega ri hiljade ljudi.

Jer među radnicima postoji verovanje da „konceniracioni logori” (da se poslužimo rečima Ser Džona Sajmona) služe i za šfrajkbreherske svrhe. A sva propaganda engleskih indusirijalaca među nezaposlenima u foku pelnaes} godina da se slomije njihova solidarnost u slučaju šfrajkova, osfala je bez uspeha.

U ovim „koncenfracionim logorima” dolazilo je česio do feških sukoba i policija je morala da interveniše.

JEDMA SLIKA LONDONA

U knjizi Fridriha Engelsa „Položaj radničke klase u Engleskoj” ima nekoliko sjajnih zapažanja o Englezima, njihovom karakteru i moralu. Donosimo dva fri klasična mesfa iz srpskog izdanja od 1911 godine:

„Ja ne znam ima li čega impozaninijeg od Temze, kad se putuje od mora ka londonskom moslu. Masa kuća, skverovi na obema sfranama, naročito počevši od Vulviča pa na više, bezbroj brodova duž obe obale, koji su sve