Naša stvarnost

94 DANAŠNJICA KRATAK PREGLED ENGLESKE LITERATURE

Ako bacimo ma i jedan lefimičan pogled na razvoj engleske književnosli, padaju nam u oči njene prekreine i razdeobne linije. Odnosno, prekretanja od jednog književnog razdoblja do drugog, i dva uporedna foka koja se provlače kroz njih. Od anglo-saksonskih zamefaka Widsifha, Wanderera, Seaflarera, s jedne sfrane, i velikog eposa Beowuilfa, s druge, pa do poslednje knjige koja se upravo sada pojavljuje negde u Engleskoj, mogu se povući horizontalne linije književnih doba i vertikalne linije društvenih klasa iz kojih je fa literatura proizašla.

Od prvih spomenika pisanih starim engleskim jezikom pa do navale Normana (1066), oivičeno je jedno specijalno vreme. U njemu su. slvoreni ciklusi religiozne poezije Caedmona i Cynewulfa, prvi podaci o vremenu, vodile borbe profiv. neznabožaca, organizovala država po feudalnim principima. A anglo-saksonske., mase su produžavale svoje gotske običaje: pričale o slrahotama životinjskog carstva, vodile borbu sa prirodom. za svoj goli živof, sukobljavale se sa ostacima rimske kolonizatorske kulture, novosivorenim hrišćanstvom, domaćom vlastelom i crkvom.

Iz takvog živofa anglo saksonskih masa sfvorena je književnost od koje nam je malo oslalo. | ono što je ostalo bilo je propušteno kroz cenzuru manastira i plemstva. Normansko podjarmljivanje Engleske dovelo je osfrva u neposrednu vezu sa konfinenfom. Razvoj sfare književnosli je prekinut...ili bolje, samo prividno prekinut da bi primio jače evropske elemenfe. Na prvom meslu fo je bio francusko-normanski jezik koji je postao zvaničan jezik zvanične Engleske. Vlastela, eklezijaslici, kaluđeri govorili su njime. Latinski je postao jezik učenosti, nauke i filozofije. Engleskim jezikom su još govorile samo prosle narodne mase, robovi i puk. | baš faj jezik robskog puka održao je vezu između anglo-saksonske knjige. od prve polovine 11 veka pa sve do pojave čoserijanske poezije krajem 14 i početkom 15 veka. U tom međuvremenu literaturom je vladala religiozna femalika, u filozofiji različite forme aristofelijanizma, a u samoj religiji klerikalizam. Koliko je fo vreme bilo zastranjeno od engleskog ila vidi se i po ovom primeru. Robert de Refines je preveo Koran na latinski! Adelar je prevodio Euklida, studirao matemafiku i filozofiju. U Oxfordu glavna pažnja je posvećena teologiji. Književnost je bila potpuno pritisnuta crkvom sve do 13 veka kada se oipočinje javljati revolt i oslobodilački pokret kroz ideju o građanskim individualnim pravima. Lon Franc i Anselm su preistavnici ovih političkih sloboda u književnosti. Traže da se ona oslobodi religiozne teme i da obrađuje čisto ljudsku sadržinu. Niz raznih alegorija objavljuje rat zvaničnoj književnosti. Tako su Layemenove legende o Brufu, i legende o Arluru izraz ove fežnje. Javlja se ljubavna poezija (Thomas de Hales), i nepregledna bujica romansi između 1200 i 1500 godine.

Buđenje i vrenje koje sve jasnije prodire u književnost, dobilo je u 14 veku svog preistavnika u Lenglandu. Njegova vizija „San Pelra Zatara” je izuzelno delo Srednjeg veka. Oštra kritika crkve, vlastele, feudalne uprave,