Nova Evropa

pod vedrim nebom! A mozak mu radi, radi, bez prestanka, Tu su se nagomilale sve učene i naučene stvari i riječi, iz svakojakih knjiga i iz raznih biblioteka, Brzi mu um premeće se i preokreće, i što u jednom času smisli u drugom već razmisli i oporekne, Njega niko ne može smesti upadicom ili izvesti iz koncepta, jer njega nikad ne izda ni mozak ni riječ, Pravi pučki tribun,

No kao, redovno, pučki govornici, i govornici uopće, Stjepan Radić nije dubok, U prvi čas djeluje i iznenadjuje protivnika, Ali ko je imao prilike — kao onaj koji ovo piše — slušati da češće, naći će da njeđova duševna dispozicija uvijek postaje uslijed trenutnog političkog raspoloženja, sa svrhom da postigne što jači efekt, Otud tolika protuslovlja, On je, upravo, personilticirano protuslovlje, — politički avijatik, kako je i sam bezazleno sebe nazvao. Nomad u životu, on je nomad i u svojim mišljenjima, i nije daleko od istine onaj koji tvrdi da ima na njemu nešto — cigansko.

Očigledno je, da u njegovu političkom i javnom radu nema odredjena smjera. Povodeći se za trenutnim raspoloženjem, i etektom koji izazove u jednom času, on luta od jednog uvjerenja drugom; često tako brzo i tako očevidno, da to i sam osjeti, te pokušava da

·se vrati natrag, Slušao sam ga tako na sastancima i skupštinama

seljačke stranke, gdje ба riječ zanese i ponese u protuslovlje, — pa se onda sam uhvati, i vraća natrag, na najveće čudjenje slušalaca i pristaša, Ta govornička spretnost, njedovo je glavno oružje ; njime ттпобоба, а робовоуо зеђака, frapira i osvaja,

Ovoj spretnosti pomaže mnogo njegovo odlično pamćenje, Ako je što pročitao što da je zainteresovalo, ma to bilo i pred deset godina, on će sa lakoćomi citirati ne samo pojedine stavke već čitave stranice. Pa tako isto lako i piše, odnosno kopira i kompilira ; što je, naravno, sasvim drugo nego stvarati. Njegov um nije zaokupljen jednim jasnim i odredjenim saznanjem, iz čega bi mogao da izradi i stvori nešto novo, nešto svoje ; nego, Slava je njećova košnica naučenih stvari, napabirčenih iz svakojakih izvora, pa kao što dovori, na dohvat i prema prilici, tako i piše, Uostalom, to je tipično za našeg posavskog seljaka, i za našu inteligenciju seljačkog porijetla. U gladu i nevolji odgajeni i školovani, uz pripomoć dobrih ljudi, ta naša seoska djeca protuku se kroz život, u redove buržuja, ali zadrže sve odlike i sve mane koje su ponijeli od kuće, i ostaju, u stvari, inteligentni seljaci, ili još gore, inteligentni proletarci, Njihovi »dobrotvori«, mjesto da ih uvedu u svoj gospodski dom, i posade za svoj bogati stol, »školuju« ovake djake ostavljajući ih da se povlače po kuhinjama, u društvu njihove služinčadi, ili da traže besplaine i jeftine objede po zabitnim birtijama, 8dje se neće priučiti ni spoljašnjoj čistofi, ni uljudnom držanju koje zasijeca dublje u moral ı duševni život intelektualaca, Dobro društvo i prava civilizacija bili bi blagodat za ovake naše darovite seljačke mališane, proširili bi im pogled na svijet, i potkresali bi na vrijeme njihovu umišljenost i njihovu pretjeranu nježnost prema svome Ja, — plod uzavrelog i ртеорјегебепоб а пефастрипоуапов тогба. — Il Stjepan Radić spada ovamo, i s te tačke gledišta ponajlakše ćemo ga razumjeti,

74