Nova Evropa, 01. 05. 1921., стр. 33

Obračun sa prošlošću može jedino tako да se izvede, da se prošlosti otkriju, obasjaju dnevnim svetlom, realno upoznaju, da se sa njih poskida sva draperija, — i sa jedne prošlosti i sa druge, i sa jedne literature i sa druge —, te da obe budu na dohvatu i u blizini prirodnog gledanja i zdrave pameti svakog Srbina ili Hrvata.

Radi se o dvoje, o medjusobnom nepoznavanju, — i, Što je još боге, порбе о пероглауапји, о nerealnoj oceni sveđa, o merenju bez ikakva uporedjenja, Krajnje je vreme da se nadje način, kako da: se obe literature iz prošlosti učine pristupačnim svima i pristupačnim normalnoj oceni, Verovatno da bi, u najboljem slučaju, došlo u obzir jedva nešto preko deset pisaca, ako upofrebimo, s dopuštenjem, izraz »celokupna dela« ; za sitnije pojave su dosta antologije i almanasi, — Osim toga bila bi potrebna jedna čestita i realna kulturnoknjiževna istorija, razume se zajednička, uporedna, sa merilima objektivnim, neizdeljena iz kulturno-književnih struja ostaloS sveta i čovečanstva, Ko da to materijalno sprovede ? Budući da su razne matice i zadruge i akademije ionako smetnja i prepreka za zajednički rad u budućnosti, mogle bi lepo da uzmu za poslednju i korisnu svoju dužnost ovaj posao obračuna sa prošlošću, Imena im za dobru uspomenu mogu ostati, i treba da ostanu, zauvek, ali delo neka im bude zajedničko i veliko, i mrtvi kapitali neka se životu povrate,

Mnogo bi ovde mogle da pomognu i školske knjige, izdanja, listovi, i knjižnice, Pretpostavljamo, naravno, da bi se i u Ministarstvu Prosvete moralo o tome voditi briga, A ako školu uzmemo još u širem smislu, onda se polje rada proteže i na kasarnu, Dalje, nema sumnje da i privatni izdavači mogu time da se pozabave, jer stvar nesamo da je korisna uopšte, nego je i unosna, ! za vreme rafa dešavalo se dosta često da su pojedini privatni izdavači, bez svoje štete (možda jedino na štetu pisaca !) išli putevima jugoslovenskim, Ali njihovo odabiranje pisaca i dela treba da dobije izvesnu direktivu i kontrolu javnosti, i njihovo držanje treba jednom da postane evropsko, Uopšte bi morao neko da vodi i upravlja ovim »obračunom sa prošlošću«, bez zapovedanja, izazivanja ili nasilja, ugadjajući samo i udešavajući sve, savetodavno, preporučitelno, nagovorom, i ft, d, il razume se, da se u tome ne bi moglo zaustaviti na skučenim granicama ti, zv, »lepe književnosti«, nedo bi se moralo preći preko tih granica, pa obuhvatiti polako celu kulturu i umetnost, mislim u prvom redu muziku, slikarstvo i vajarstvo, te književnost u širem smislu, :

Celi je posao ogroman 1 velik, to je jasno, stajaće vremena, truda i muke ; pa ipak, izgleda nam da se bez te muke neće moći pravo napred, +, ј, danas i u budućnosti ići jednim i zajedničkim putem, A ovo svi hoće! Pa što će biti jesenas, što mne bi bilo večeras ?

Pregovori i dogovori izmedju Zagreba i Beograda, u pogledu izdavanja jednog zajedničkog književnog lista, otegli su se kao gladne godine ! I mogli bismo se kladiti, da je otpor na pojedinim zaostalim ličnostima iz prošlosti, ili inače na nekim sporednim i malim stvarima,

193