Nova Evropa

se već glumi), već naročito i kod onog što prethodi tim probama a na što Hudožestveni Teatar troši najveći dio energije i vremena, Pretežni broj svojih proba, naime, svršavaju njegovi članovi za stolom, gdje Stanislavskij, Nemirović-Dančenko, i ostali umjetnički kolegij kazališta, i, razumije se, sami akteri drame {često ı sam njezin autor, Čehov, Gorkij, i dr,), tumače, raščlanjuju, i uvode na meki način sebe i glumce u samo djelo.

IV

Drugi važni elemenat pozorišne umjetnosti jesu glumci, bez kojih i najgenijalniji režiser ne može dati dobru i umjetnički cjelovitu predstavu,

Bilo bi nepravedno tvrditi da je sav naš današnji glumački naraštaj umjetnički tako nemoćan, da ne bi imao uvjeta za jednu umjetnički zaobljenu predstavu, Ako i nemamo momentano tako jakih umjetničkih individualnosti kao što smo ih imali u starijoj glumačkoj generaciji, ne zaboravimo da i Hudožestveni Teatar, i druga svjetska kazališta imaju tek po jednu ili dve snage sasvim prvog reda, dok su ostale mnogo slabije, Istina, kod mnogih naših predstava ide čovjek sasvim nezadovoljan kući iz kazališta, jer samo rijetko vidi uopće umjetnost na našim daskama; ali tome nijesu samo glumci krivi, nego bar isto toliko i režija, i kritika, i naše opće kulturne, a napose pozorišne prilike,

Kod više naših mladjih glumaca osjećamo neki umjetnički instinkt, samo što nije dovoljno izradjen, kultiviran, i često mu oskudjeva — da tako kažem — pravi umjetnički kompas. U nekim scenama naši glumci odaju poneku umjetničku žicu ili notu; ali kad pošledamo izbliže njihovu cjelokupnu igru, osjetićemo, i suviše jako, kako je sve to neproživljeno, samo naučeno, »uvježbano«, kako je sve samo »teatar«, Dakle upravno protivno od onoga što osjećamo kod Rusa, Ipak, već zbog ono nekoliko momenata čiste umjetnosti, mi vjerujemo u naše glumce, i držimo, da bi nekoji od njih mogli s vremenom i uz ostale povoljne uvjete — približiti se predstavama kakve ih daje Hudožestveni Teatar, ili druga napredna kazališta po Evropi, Dabogme da to vrijedi samo za one koji doista imaju umjetničkog instinkta, jer bez intuicije, bez stvaralačke fantazije, bez intenzivnog proživljavanja, nema umjefnosti, pa i u pozorištu ostaje onda samo tehnika, virtuoznost, lažan patos, i još gore, A to je baš ono što danas dominira našom pozornicom,

Nadalje, jedan dio krivnje za nedaće naše glumačke umjetnosti nosi, možda, i naša pozorišna kritika, Kako je u svom jednom dijelu ta kritika nesposobna, nesavjesna, lično interesovana, pa čak i zakulisno intrigantska, dovoljno je poznato onima koji su primorani da o njoj vode računa, No glavno čega u nje nema, jeste jedno stalno estetsko mjerilo, O tom bi se, uostalom, dalo mnogo pisati,

| Da su slabom umjetničkom razvoju naših glumaca mnogo krive i naše opće kulturne i društvene prilike, nije potrebno, držimo, na-

279