Nova Evropa

pitanje zdravlja i ozdravljanja naše dece u Jugoslaviji neobično važnim, tako važnim da pred njime imaju često da ustuknu svi drugi obziri.)

Lokrum — jedan posmjeh zelenila i životne snage otrgnut iz vulkanske utrobe dubrovačkog ila, te bačen kao kita nade i slobode da pliva sred valovlja rastvorenog Jadrana, — zavjetni kamen bjegunaca iz Epidavra, Salone, i prvih Slovena kad je godine 1021 požar htio da proguta prve temelje grada, — samotna pustinja anahorete dubrovčanina Petra s Tremitskih otoka, — brdo Aftos za monahe što i ovdje, kao i po ostaloj Evropi, bilježe prve hronahe za poznija prava nacijonalizma, — spasonosna hrid za Rikarda Lavljega Srca, — hram prve goleme anateme što kao strašni udes dovodi Korsićanina na Svetu Jelenu, — zlokobna napast što se gledanjem borbe valova radja u duši jedno8 nadvojvode i dovodi ga do smijone namisli da predje Okean, da se okruni u zemlji slobode, a zatim da svrši strijeljan u Kveretaru, — prva buntovna misao u razočaranoj duši habsburške carice, što je zbližuje s Rikardom Vagnerom i Ljudevitom Bavarskijem opet na drugom otoku sred Kinskog Jezera, ostavljajući joj uvijek živu nostalgiju mora kao elementa što je lišava tijela ı ropstva, — ukleta talijonica gdje se na grudima ponosite belgijske kraljevne biser pretvara u suze, — Lokrum, svježi simbol borbe za slobodu pred gradom čudovištem arhitektonske naslage kamenja i hridi, Lokrum — vanitas vanitatum svega — postaje eto oporavilištem za skrofuloznu i anemičnu djecu!

Ako jedan centar kulture ima da postane sklerotičnim, ovakove su namjene najpodesnije, Treba ipak biti umjetnik da u njemu ugledaš drugi otok Kapri, na kojemu umire ojadjen Tiberije, a poput njega amo okrunjene glave sredovječnih evropejskih dvorova, pa da da sačuvaš pred utrnutim kraterima Srgja i Petke kao jedinu veselu razonodu stanovnicima Grada, što, iako neće proživjeti Plinijev bijeg iz Pompeja, ipak su uvijek izloženi strahu da ih podzemne aveti ne progutaju,

U samoj namjeri sudar dviju kultura, istoka i zapada, od kojih će uhvam buduća pokoljenja stvoriti jednu samu; program поуоstvorenih birokrata bez ukusa i spoznaje stvari,yza koji hoće da izadju bilo kojim djelom pred javnost, i nalazeći najhumanitarnije, zatvaraju li usta da se ne opreš, da ne budeš ocijenjen neharnim prema djeci palih heroja i slomljenih udova,

»Non omnis moriar« uzdiše ipak stari Dubrovnik, »iz ovih kosti stučenih, ali još ne prelomljenih, dignuti ću svoj glas«.

Zašto baš Lokrum za ovaku svrhu? Ni same tri milje daljine, uz ždrijelo kud je Pompej umakao Cezaru, ostaje otok Jakljan; malo dalje, kraj Korčule, tako zvana Abadija, — što su za izabranu svrhu najpodesniji, jer je tu i šume i pijeska i vode, Lokrum što je u stvari? Hrid sred mora, odjevena borjem, što je narav u času šale izbacila kao irealnost, kao tlapnju ostvarenu na moru zaprijeka. Takova jedna mora biti i njegova namjena, da јој se i бтаdjanin i putnik divi, da u njoj pozdravi i ljepotu prirode i odraz napretka k umjetnosti, Kako to postići? Samo jednom svrhom: stvo-

39