Nova Evropa

Nova Evropa

Knjiga II, Broj 13. 21. jula, 1921

Naša štampa.

Ima stvari koje su, takoreći, s neba pale medju braću ljude, tako nepredvidjeno i iznenadno da se svef, ni dugo vremena posle toga, ne može još da snadje s njima i u njima. Taka je stvar, naprimer, automobil, Otkud dodje, ko ga donese? ,,, niko ne zna i ne pita, samo

svako bledi, strepi, i beži ispred njesa, ili — seda u njega 1 одписе

bezobzirce. Ta bezdlava neman, na koju se nije navikla još ni naša stoka, juri besomučno kroz selo, drumom, po ulicama grada, — tutnji, brekće, pišti, duva, — ruši i obara, i zasipa smradom i prašinom, ili blatom, sve za sobom i unaokolo na čitave milje. Došao je i osvojio na juriš svet, — uništio je lepotu i čistotu prirode, narušio je tišinu sela, povredio je najelementarnije pravo slobodnog hoda i saobraćanja, I niko mu ništa ne može, Niko se nije protivu nješa naoružao, jer da niko nije očekivao; tako je osvojio sve prekonoć, i sad uživa u pravu зтебпоба posednika, Ljudi, neshvatajući još pravo šta se desilo, naslavljaju raditi na što su se navikli, jer ne vide da Je to sad, u mnogo slučajeva, postalo izlišno, bespredmetno, Tako se, naprimer, još uvek me{u zagrebačke ulice, i troše mnogi novci na neko održavanje gradske čistote, a jedan cigli automobil, kad projuri kroz grad, digne prašinu do neba i zaprlja više nego šlo svi zagrebački čistači mogu počistiti, Da, automobil je stvar — sprava li je, ustanova-li je, pronalazak li, koji li je djavo? — koja je, u novije doba, bonajradikalnije revolucijonirala civilizovani svet, i uticala na njegov moral i na društveni život u njemu, Podelila je ljudsko društvo, takoreći, na dve, nejednake, polovine: na one koji su u njemu, u automobilu, i sve one ostale koji ga proklinju.

Ima samo jedna druga stvar koja ga je, u svakom pogledu, ргеtekla i nadmašila, koja je podigla na ovoj zemljinoj kugli još više prašine i prljavštine, i koja Je još dublje zarezala u trulo meso evropske i svetske civilizacije. To je štampa, Ona je, u vidu novina, postala, takodjer prekonoć, novom velesilom, i danas je silnija od svake

velesile, Ona je iskočila iz naučnikove izbe i kaludjerske ćelije, i

razvila se, materijalno i tehnički, mimo normalni profres čovečanske kulture, izmičući napred za čitave decenije, Ljudi nisu bili spremni da je prihvate, i da je drže, i da vladaju njome, te je ona ovladala njima, i pala u ruke onima kojima nije bila od prirode namenjena, Qni

481