Nova Evropa

koji su dotle pisali knjiče i pravili »javno mnjenje«, trgli su se 1, роplašeni, uvukli u sebe i u svoje sobe, — kao srednjevekovni junaci kad su dobili u ruke pušku, — i novinarem je postao onaj koji nije imao drugog poziva, ili, po Bizmarkovim rečima, novinarima su postali ljudi koji su svoj poziv promašili, A šta ima da se boji, i od čega da preza, onaj koji nema ništa da izgubi?

Budući, dakle, da je uspeh bio zavisan skoro sasvim od materijalno-tehničke snage i spreme — [lepši papir, novije i savršenije mašine i aparati, zgrade, i t. d.), — to je štampa ubrzo dospela u ruke kapitalista, i na osnovi takozvanih zdravih trgovačkih načela i uredjenja — [izaći tačno na vreme, stalno štampati i ići napred, biti zanimljiv i savremen, ići za ukusom široke publike i njušiti šta će sutra biti na dnevnom redu) —, postale su novine. »pameću« kapitala, A ideja, — bila je sporedno. j

Štampa je, dakle, postala odmah, pre svega drugog, načinom da se postignu velike materijalne koristi, i to lične koristi, A budući da idealna težnja napretka čovečanstva leži izvan ličnoga, i svaki nov napor treba da služi postizavanju prvenstveno opće koristi, to je i štampa došla nabrzo u opreku sa svojim idealnim zadatkom. Stvar je dosta jasna, i problem prost, — on se i danas daje lako postaviti: spasavati ono što se daje spasti, i u zlu koje je zahvatilo duboka korena sačuvati ono što je još ostalo dobroga. U praksi to nije lako izvesti, jer Je štampa udarila izvesnim pravcima, i stekla tradicije na kojima danas počivaju klasno, partijsko, versko, i više svega kapitalističko uredjenje društva. Tući današnju štampu, značilo bi tući kapital uopće, a tu bi stajalo na raspoloženju jedno jedino sredstvo: organizovanje radnika, i to rad nika bez razlike, i duhovnih i manuelnih. Ali kapital nije glup, i on je već korumpirao ovo sredstvo. Osim toga, duhovni radnik nema uopće dovoljno klasnog smisla, dok ga obični radnik ima, ponajčešće, previše. Ovako kako je danas, i ona štampa koja nije kapitalistička, dakle pre sveća organizovana klasna štampa, robuje klasnim i partijskim interesima, dok je ogroman deo načisto u rukama buržoaskim, kapitalističkim, za koje je štampa trgovanje kao i svako drugo, a konačni cilj renta, Od slobodne i nezavisne štampe jedva i da postoje neka sitna zvoncad, Slobodna štampa — kao ı sloboda štampe uopće — to je danas jedna prilično prazna reč, šuplja traza. Sloboda štampe u stvari, značilo bi, oslobodjenje štampe od kapitala i kapitalista, Idealno poštenje štampe, danas, značilo bi sentimentalnost, a ove ne može biti u poslu koji služi izvorom za zaslugše, i kojemu je zadatak: prodavati skuplje, nagomilavati rezerve, osigurati rentu, Stoga, u štampi danas, ne odlučuje sadržaj već oblik, ne ono što je trajno i što ostaje već ono što je prolazno i spoljašne, i što se menja, — oblik treba da je prijatan i sladak, i da se prilagodjava prilikama. Vrhunac elekta je reklama, a lozinka je: da treba stalno kljucati, Štampa dakle živi od kompromis4, i drži se kao voda: razliva se prema najmanjem otporu i prema najmanjoj preponi, i

То је Кад se govori uopće. A kad se predje na naše prilike, onda treba podmetnuti pod sve ovo rezonovanje još i nivo civilizacije

482