Nova Evropa

ženje listası Ovo je »možda« zaista i nastupilo 21. avgusta 1914. Za njim podjoše i ostale srpske novine u Austro-Ugarskoj, ukoliko ih nijesu u tome državne vlasti obustavom pretekle, Isto se dogodilo i svima socijalističkim listovima u našim krajevima, — Tim, što »dobrovoljnim« što prisilnim obustavama, opade znatno broj dnevnika i ftjednika, i to se opadanje nastavljalo iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, Pa i one novine, koje srećno prebrodiše rat, izlazile su pri koncu rata u tako smanjenom obliku {i po formi i po sadržaju), da su зе pričihjale jedva sjenom svojih predratnih drugova i sebe samin (naprimjer, »Agramer Tagblatt«).,

Političke i vojne oblasti poslužile su se, u to doba najsigurnijim i najbržim sredstvima da unište, ili bar što više ograniče, štampu. One bi, najčešće, jednostavno članove redakcije, ili štamparije, pozvale u vojsku, ili na t. zv, »ratno podavanje«, i time ili potpuno onemogućile nepoćudni list, ili ga bar znatno oslabile. Mnogi naši novinari, noVinarski saradnici, i tipograli, moradoše, na taj način, ostaviti svoje redakcije na kraće ili dulje vrijeme, a nekoji (kao Zvonko Butković i

'Vilko Gabarić, naprimjer, koji na ratištu ili u vojsci рофбпизе) i za

uvijek, Medju takim »vojnim obvezanicima«, »političkim sumnjivcima«, te »ratnim podavačima« susrećemo se sa uvaženim u novinskom svi.jetu imenima kao što su: Svetozar Pribićević, Djuro Šurmin, L. Popović, T, Šlegel, Adam Pribićević, 'Nećeslav Vilder, Milan Marjanović, Krežimir Kovačić, Niko Bartulović, Vasa Stajić, Stjepan Parmačević, Jovo Miodragović, Milan Grčić, Juraj Gašparac, Zdenko Vernić, Vilko Gecan, Vladimir Turkalj, Petar Križanić, Zvonko Biljan, V. Bornemisa, Oskar Tartalja, Dušan Maksimović, i tolika druga, Mnogi opet novinari i ljudi od pera {kao pokojni Fran Supilo, Dr, Trumbić, J. Smodlaka, Jovo Banjanin, Dr, Hinković, Nikola Stojanović, Dr. Gma;jner, i drugi) ostaviše domovinu, i uradiše koliko mogoše na njezinu oslobodjenju i ujedinjenju u stranom svijetu. #

| Kako je tada bilo u Srbiji i Crnoj Gori, svima nam je dobro poznato, te će dovoljna biti konstatacija, da su mjesto velikoga predratnog broja beogradskih novina, za vrijeme neprijateljske invazije u Beogradu izlazile jedino »Beogradske Novine« {i njihovi blizanci na njemačkom i madžarskom), a u Crnoj Gori »Cetinjski Glas« i »Cetinjske Ilustrovane Novine«,

Osim pomanjkanja radnika po uredništvima i štamparijama, na-– idjoše i druga zla. U prvom redu, osobito prvih godina rata, stroga cenzura, Ljudima se nabrzo dosadi čitati bezbojne i čestoputa lažne ratne izvještaje, i vodene političke članke, te je interes za novine padao iz dana u dan, pogotovo kad stadoše, uslijed pomanjkanja papira i štamparskih potreba, i vrlo slabih ili nikakvih oglasa, stalno poskupljivati, Neke novine, stoga, prestadoše sasvim, a da se ne bi kasnije 'pod kojim drugim imenom opet pojavile, povampirile, to radi njih i onih koje je vlast sama obustavila, izadje jedna banska naredba sljedećeg sadržaja: »Na temelju previšnje ovlasti od 1. listopada 1916, o iznimnim mjerama za slučaj rata, nalazim obzirom na postojeću nestašicu novinskog papira do daljnje odredbe zabraniti izdavanje novi povremenih tiskopisa upotrebom novinskog papira. Tko unatoč ove za-

488