Nova Evropa

brane bude izdavao kakav novi povremeni tiskopis, počinja prekršaj, še se ima kazniti zatvorom do dva mjeseca, i novčanom globom do dvije hiljade kruna.« To je bar bilo jasno, 2000 kruna za ono doba (1917) bila je osjetljiva kazna, Uslijed svega toga, svršetak rata zateče, na cjelokupnoj teritoriji današnje Jugoslavije, u svemu 84 poličkih novina, Od ovih su bile najvažnije: u Srbiji: »Beogradske Novine« (»Belgrader Nachrichten«), i u Crnoj Gori: »Cetinjski Glas«, »Cetinjske Ilustrovane Novine«, i »Cetiner Bote«, zatim u Hrvatskoj i Slavoniji: »Narodne Novine«, »Hrvatska Riječ«, »Obzor«, »Agramer Tagblatt«, »Hrvatska Država«, »Hrvatska«, »Jutarnji List«, »Pravda«, »Dom« {sve u Zagrebu); »Jug«, »Slavonische Presse«, »Die Drau«, „Hrvatska Obrana« {sve u Osijeku), i »Primorske Novine« па Sušaku, U Bosni i Hercegovini izlazile su: »Sarajevski List«, »Bosnische Post«, »Sarajevoer Tagblatt«, „Hrvatski Dnevnik«, »Glas Slobode«, »Hrvatski Branik« {sve u Sarajevu); u Dalmaciji: »Novo Doba« i »Zora« (Split), »Hrvatska Kruna« i »Narodni List« (Zadar), U Sloveniji: »Sloveneo«, »Slovenski Narod« (Ljubljana), »Marburger Zeitung« (Maribor), »Решвеће Х/асће« (kasnije, »Cillier. Zeitung) u Celju; u lstri: »Hrvatski List« (Pulja), Napokon, u Vojvodini: »Neven« [Subotica], 1 »Deutsches Volksblatt« (Novi Sad},

Ne mogu završiti ovaj najsiromašniji perijod istorije našeg novinstva a da ne upozorim kasnije istraživače povijesti našeg narodnog ujedinjenja ma jednu okolnost, koja je bitno ubrzala proces ujedi-

njenja u širokim narodnim masama, Kako sam naprijed spomenuo,

sfpske novine biše već početkom rata obustavljene, Srbi širom: bivše monarhije, pa i oni u Srbiji i u Crnoj Gori, ostadoše bez ikakovih svojih novina, Ne ostade im stoga ništa drugo do da naručuju i čitaju hrvatske novine, Učiniše to srećom i oni krajevi i ljudi koji dotada ili nepoznavahu hrvatskih novina ni Hrvata, ili ih sa nepovjerenjem susretahu, Tako su, u prvom redu, počeli naručivati zagrebačke novine: »Pokret« (koji se kasnije, 1916, nakon obustave, prozvao »Hrvatska HRiječ«, a potom, spojivši se 1. IL. 1919 s »Glasom Slovenaca, Hrvata i Srba« dobio је ime »Riječ S, H. S.«, dok konačno ove godine ne skrati svoje ime u ciglu »Riječ«), zatim i osječki »Jug«, Naklade se ovih novina silno povećaše {tako se n, pr, »Hrvatska Riječ« štampala početkom rata u 3000 primjeraka, a koncem rata u 20.000), i polako u tim hrvatskim novinama poče prevladjivati broj sr pskih pretplatnika. Naravno da one nijesu smjele, radi stroge cenzure, ništa donositi što ne bi bilo u skladu sa intencijama civilnih i vojnih vlasti, ali su ipak znale, tobože »opovrgavajući« olicijelne у1jesti neprijateljskih država, »medju redcima« razonoditi i razveseliti sve prijatelje narodnog jedinstva i slobode ponekom radosnom. viješću, Istini za volju mora se i to priznati, da su se zagrebačke ci vilne oblasti zadovoljiavale ovom prividnom lojalnošću, osobito kasnijih godina. U Srbiji i u Crnoj Gori providjeli su zvanični brzo ovu dvoličnu novinsku idru, i zabranili su ovim novinama ulaz u zaposjednute krajeve. Kako su Srbi znali cijeniti ovu iskrenu iako prikrivanu težnju za oslobodjenjem, najbolje dokazuje jedan dopis iz Bačke

koji nadjoh u 12, broju »Glasa SHS«, od 17. 1. 1918, a koji glasi:

489

LI E ADI RU UO O MU O LT