Nova Evropa

о je on sa Hristom i u Hristu, Ali stvar se odma opet mrsi. I Rogožin je narod. 1 po tamnicama je narod. ] narod čini prestupe. Bezizlaznost, »Jedan sasvim ne veruje u Boga, a drugi toliko veruje da i ljude kolje uz molitvu.« Misao se zapliće, otežava, +арка izmedju protivrečja; dok neko ne vikne: da tu treba da dodje »pouzdan, trezven čovek«, koji će bar posavetovati ako već ne može izvesli iz ćoravog sokaka,

#

Takvim »pouzdanim, trezvenim атар hteo je biti L, Tolstoj, I njeća ne treba protivstavljati Dosfojevskom, nego treba gledati u njemu nastavljanje, Tolstoj, koji je svakad svako svoje mišljenje potvrdjivao time, da tako misle 99 od 100 ljudi, besumnje se paštio da rasudjuje što se može frezvenije, i tom trezvenošću se baš i nadao naći put iz onog ćoravog sokaka u kome je tolika otkrovenja dao Dostojevski,

Tolstoj i Dostojevski jesu dve dosledne etape ruskoga kulturnog razvića, time što je i sva ostala literatura, koja je „manje duboko mislila, prolazila kroz iste teškoće i složenosti kao i oni, Počevši sa »ko je kriv« Hercena, pa preko svih onih. sporova O »suvišnim ljudma«, o »očevima i deći«, provlači se i razvija se problem ličnosti, ličnosti. koja je poverovala u socijalizam, i u druge teorije što se nad njim nadnele ili se s njim vezale: u žensku emancipaciju, u obaranje autoriteta, u religijozno slobodoumlje, i sve tamo do »kritički misleće ličnosti« Mirtova-Lavrova i njegova časopisa »Napred«, i čak do »>Narodne Volje« i postanka terorizma, tojest do prestupa, Problem je postajao sve složeniji, sve se više zaoširavao, i sudarajući se i dopunjujući se s narodnjaštvom koje je izbacilo deslo: »ZŽemlja i Sloboda,« Osamdesetih godina — tojest baš onda kad je počela propoved Tolstojeva, koji Je završio bio svoje штејničko delo — došao је trijumž narodnjaštva. Zaboravlja se problem ličnosti, koji prestaje biti mučan čak i u poslednjoj svojoj fazi, u fazi »razilaženja inteligencije i naroda«, Sve kroz narod i za narod! Izgledalo je kao da se stvarno skrušio gordi čovek, Bilo je dva puta: ili staro narodnjaštvo, koje će se preobraziti u doktrinu socijalistarevolucijonara, ili marksizam, ali i jedno i drugo, tako se mislilo, kao potpuna veza inteligencije i naroda, ličnosti ı celine,

Lav Tolstoj bio je najdosledniji medju svima narodnjacima, Jer nesamo što je prenebregavao teoriju nego se trudio da je nikako i ne zna, ignorovao ju je, Misliti 1 osećati isključivo kao narod, postati · prost, okrenuti ledja svemu što je inteligencija, U takvom duševnom ·stanju sreo se sa pravom narodnom verom, narodnim traženjem Boga: sa štundistima i duhoborcima, na koje je, pri kraju svoga Života, u svome »Dnevniku Pisca«, obratio bio pažnju i Dostojevslti, I onda se razvedrilo, Postalo je jasno, da propovedati mora »pouzdan, trezven čovek«, Tolstojizam, I šta je drugo tolstojizam ako ne ostvarenje onog naglog impulsa kod Šatova: »Verovaću u Boga,« Da, verovati u Boga, zato što narod veruje, I tako su sad kod Tolstoja postale jasne one neočekivane reči Šatova: »Do Boga možeš

267