Nova Evropa

doći radom, jedino seljačkim radom«, Završilo se stradanje oko traženja, i, rekao bi čovek, izlaz je našao baš Lav Tolstoj,

___ Ali ne, izlaz nije bio nadjen, Opet problem: o ličnosti, ličnosti koja je poverovala u teorije, o najgenijalnijoj ličnosti Lava Tolstoja u njenu sudaru sa sredinom, s narodom, s državom, Opet tragedija, završena onim predsmrinim begstvom Tolstojevim iz rodne Jasne Poljane koje je porazilo celu Rusiju. Begstvo to shvaćeno је Као роslednji podvig, i zato je na smrt Tolstojevu sva duševna Rusija odgovorila molitvom i blagočešćem Које је Фоћуа о 1 пајоКогенја згса „.. Т да li treba onda smatrati kao зрогедап ФЧобадјај, Када 5: se bliski privrženici Tolstojeve nauke, studenti Tehnološkog Instituta, prilikom pomena Tolstoju, obratili baš V. Ivanovu? Mulno, nekim nadsvesnim saznavanjem slutili su oni da će od njega čuti reči, doduše drugim mislenim putem prodjenog, ali Tolstoju bliskog religiјогпоб рготсапја,

V, Ivanov је načelo narodnjaštva smatrao »sabornim«, a načelo lično »ćelijnim«, jer, molitva ide Bogu ili »iz sabora« ili »iz ćelije«, A sjedinjenje i spor tih načela, to je žrtva iskupljenja, Karika koja spaja ta načela jeste misterija, Izbrani se posvećuje u tajnu, a postizava to postom, tojest unutrašnjim radom, i molitvom, tojest ekstazom; tada ulazi u zajednicu, primajući posvećenje iz ruku onih koji ба već imaju, Ne oholost, kao što je mislio Dostojevski, već žrtva jeste sudbina posvećenoga, Dostojevski nije hteo to da vidi, iako tako biva čak i u običnim i svakodnevnim pojavama koje kreću život ljudi, u politici, u socijalnom radu, u nauci, a. kamo li u najvišim dostiženjima koja se približuju Prestolu Višnjeg, Neobično je voleo V, Ivanov latinsku reč: »a realibus ad realiora«, jer je zemaljski život zaista realan, a niti je pojava prizraka niti razuma, kako su učili nemački idealisti, i kako su zamišljali njihovi učenici, romantičari,

Da, pletu sa dve realnosti, Onaj, koji prozire samo u jednu ·realnost, kazaće, naravno;

»Ja ću trunuti u grobu,

A zemlja će, kao nevesta, cvetati u prolećnoj snazi ; Mrtve neće tironuti, jer nije za njih rascvetani svet, I neće zapaziti ljudi, da nekoga medju njima nema, Kao što ne vodi brigu brod, hitno ploveći ka cilju,

O zaspalom putniku koji je ostao na obali«,

A tada će mu se odgovoriti : »Znaj: Duh tvoj nije još skovao bračni prsten Sa dušom vaselene, u čijem su krilu vremena«.

Ako je nekome dano, on će poći da traži najvišu realnost, i doćiće do posvećenja nesamo u delima ove doline nego i večnosti, To je osnova pogleda na svet V, Ivanova, tog učenog helenista, za koga je hrišćanstvo, pre svega, religija »stradajućeg boga«, a, prema tome, stari zavet nesamo biblija nego misterija Helena. Već je VIL, Salavjov, prevodilac Platona, nazivao antičku filozožiju starim

268