Nova Evropa

zavetom, Nauku o Slovu Božjem predosećali su i nazirali još u paganstvu ogrezli učenici Platonovi, V, Ivanova je privlačila nerazrešena tajna i paganskog stradajućeg boga, Dijoniza ; otuda naučno istraživanje o njegovu kultu, koji je, kao i hrišćanstvo, došao sa Istoka, i, kao i hrišćanstvo, spajao ujedno žrtvu i boga, bio dakle takodje kult iskupljenja kroz božje stradanje, I zato је M: Ivanov, kao pesnik, sanjao menade, prizivao boga Baha, a uobrazilja mu plamtela burnom dijonizijskom snagom, U {ome je, činilo mu se, razrešenje protivurečja izmedju ćelije i sabora: oni koji služe mističnu službu u ćeliji, u noćnoj tišini, u tajni paganskih hramova, zatvorenih za neposvećenog, kao da se odjedared otkidaju iz samoće, i, u neobuzdanu zanosu, zovu sav narod na sabornu slažbu, i ulazi tada u zajednicu sav narod, i u tome je najviše dostiženje i najviša žrtva, -

Opet dakle od realnosti ka najvišoj realnosti, tojest od fakata, koje utvrdjuje istorija čovečanstva, ka večnim istinama i večnoj najsavršenijoj fajni hrišćanstva, Zar nije božje opredeljenje vodilo čovečanstvo, kroz sve predjašnje stadije religijoznog saznanja, ka veri u Istinitog Boča?

U nepronikljivu je tajnu ogrnuto učenje o žrtvi Hristovoj, Kako da se shvati žrtva u Hristu ? To nije samo asketstvo i bičevanje ploti, Svaki novi fakt u životu čovečansiva, svaka realnost koju, u prostoru i vremenu, čovečanstvo ili primi ili ostvari, sve je to za V, Ivanova žrtva u ime najviše realnosti, Otuda ба je, zajedno s Brauningom i s učenim Frezerom, privlačilo predanje o onom žrecu čiji se neznabožački hram sačuvao u razvalinama oko Rima, i gde je svaki novi žrec, u borbi na smrt, ubijao svoga prethodnika a sam padao od ruke onoga ko bi se od njega pokazao jači, bivao dakle, kako se izrazio Brauning, »ubicom опоба Кој је usmrtio ubicu, da bi i sam bio usmrćen«, Zar nije takva sudbina svake ličnosti koja se oda teoriji, i postane njenim žrecom a istovremeno i žrtvom? Ali zar nije takva i сидђапа патода koji ostvaruju teorije, jer i oni padaju kao žrtva novih koji smenjuju stare teorije, i biva to bez poštede, onako kako je rečeno u stihovima o »skifnicama lepote« ;

»Zdazi im raj, Atila —« I s novinom pustoši

Da udju tvoja svetila,

I cveće tvojih stepa !«

1 tako gradi, gradi nevidljiv hram Zemlja Svetoruska, gradi ga rukama svojih svetitelja, I dolazi Mati Božja, i ona sama hvali i bodri na rad graditelje; ali i tada se ne otkriva »negledano blagoljepje«. I govori Mati Božja ;

>A vi, božji za uvek ugodnici,

I svetu slavni svetilnici,

I za svetu Rusiju brižni pečalnici —

Uzimajte na sebe trude i роду бе —

269