Nova Evropa

Како је narodni socijalizam sveo na pravu mjeru odlučnost klasne borbe za povijest i socijalni pokret, tako je i samoj toj klasnoj borbi — priznajući je, dakako, kao činjenicu — дао drukčije shvatanje, ili, bolje rekuć, dao je drugi pojam klase, Prema Marksu, svaki posjednik, t. j. svaki vlasnik produktivnih sredstava, pripada kapitalističkoj klasi ; svaki radnik, lišen privatnog prava vlasništva i upućen nato da radom svojih ruku ili svoga mozga živi od danas na sutra, pripada opet bezuvjetno proleterskoj klasi, Tu narodni socijalizam stavlja jedan uvjet, —_ mentalitet, Nije dovoljan samo kapitalistički (ekonomski) odnos, potreban je i kapitalistički mentalitet, da netko pripada ili ne pripada kapitalističkoj klasi, Prema tome, može biti — prem se to rijetko dešava — kapitalista sa socijalističkim mentalitetom, i takvi onda nisu u borbi s proletarijatom (ukoliko dakako i djelotvorno dokazuju svoj socijalistički mentalitet). Žalosniji je, i češći, obratni slučaj : proleter sa čisto buržujskim mentalitetom, Klasna borba dakle znači, borbu izmedju dvaju mentaliteta, znači nastojanje klase socijalističkog mentaliteta da stvori stanje koje će tome mentalitetu odgovarati; pa budući da kapitalista sa socijalističkim mentalitetom po pravilu nije izrabljiivač, znači ta borba ujedno borbu izmedju izrabljivača 1 izrabljivanih, Za socijalistički mentalitet treba, u pravilu, prirodne dispozicije; no i pod pretpostavkom ove dolazi se do njega tek kulturom, Iz toga slijedi, da je kultura kadra ublažiti klasnu borbu, da je kadra smanjiti boj izrabljivača i izrablivanih, i suziti uopće socijalnu nepravdu, A. to znači, da se do socijalističkih ciljeva dolazi i putem evolucije,

Marks je sasvim tačno opazio, da privatno vlasništvo iskorišćuje produktivna sredstva ; ali nije izveo tačan zaključak, kad je na temelju toga zahlijevao, da se to privatno vlasništvo b e zuvjetno ukine, Ispustio je vezu izmedju tog vlasništva i izrabljivanja, u kojemu leži čitavo zlo, Prema tome, ono bi se imalo ukinuti, i zamijeniti kolektivnim vlasništvom, ondje gdje se ono i zrabljuje (i to nesamo in concreto izrabljuje, već gdje se uopće pruža i mođućnost izrabljivanja). Ovo treba naročito da uvaže socijaliste svih zemalja s pretežno agrarnim, maloposjedničkim, karakterom, Seljak, koji sam obradjuje svoju zemlju, nije već samim tim izrabljivač, i tu se ne dogadja nikakva socijalna nepravda radi koje bi se privatno vlasništvo imalo zamijeniti kolektivnim, A i inače, odnos seljaka prema obradjivanoj zemlji ne dopušta takvoga socijaliziranja : to nije odnos kapitaliste, koji često i ne pozna i ne vidi poduzeća u koja je investirao svoj kapital, da od njegova prihoda a na temelju tudjega rada bez muke uživa ; to je odnos čovjeka radnika, koji je u zemlju uložio sav svoj trud, koji u nju polaže sve svoje nade, koji je s njom srastao, s njom živi i diše, nju ljubi, Ova osjećanja daju poseban biljeg privatnom vlasništvu seljaka nad zemljom, koju sam obradjuje, i ne dopušta da se s malim posjedom postupa jednako kao s veleposjedom ili s +tvornicom, Drugo je, dakako, pitanje ekonomičnosti takvog obradjivanja na malo, Treba seljaka tako vaspitati, da i sam uvidi potrebu novijih

123