Nova Evropa

ostvari svoju nameru, Odem do njega i on mi, vrlo rado, ustupi i nož i opasač, Još mi je tada napomenuo, da najlakše mogu uskočiti u voz s druge strane stanice, iz kukuruza, prikriven u kući gde je on bio na radu...,,

Uveče, po gustom mraku, sa punom torbom o ledjima, iskradem se iz stana i uputim Šilovu, On je plakao od uzbudjenja i molio da povedem i njega, ali ja ga blago odbijem, Dok mi je brijao brkove gledale su nas dve devojke, njegove mlade gazdarice, i uzvikivale:

— Kakva šteta! Tako crni, mali brkovi....

Zatim mi Šilov ponese torbu i obojica se skrijemo iza jednog žbuna suprotno od željezničke stanice gde su, pod lampijonima, šetali žandarmi i dežurni oficir, Kroz kratko vreme zatutnja, i pojavi se brzi voz, pun vojnika i gradjana, Poljubim se sa Šilovom, čije su oči bile pune suza, i uskočim na prednji deo vagona. U isti mah voz pisnu i krete se, Kroz mrak čuo sam lepršanje maramice i odjek onog mekog, čistog ruskog jezika :

— Свего хорошаго, свего хорошаго....

20.

Na peronu beogradske stanice morali smo svi proći kroz dva reda žandarma i ući u »pasošnicu« (Passamt), Tamo pridjem jednom majoru i odmah izjavim, da nemam nikakvih dokumenata, jer sam ih izgubio pri padu s voza,

— To je vrlo sumnjivo, Vi morate u žandarmeriju!

Na to pridjoše dva žandarma. Jedan mi oduze torbu i podje napred, drugi je koračao na dva koraka iza mene, Tako stignemo u žandarmeriju, koja se nalazila odmah više našeg Ministarstva Vojnog, U dvorištu zateknem oko stotinu neprijateljskih vojnika: svi su oni tu radi odgovaranja za netačnost nužnih isprava. Zidovi oko dvorišta bili su vrlo visoki: noć nije vredelo čekati,

Vratim se u žandarmerijsku kancelariju i tu, naslonjen na štap, slabim glasom zamolim jednog mladog poručnika, da me pošlje u ambulantu, On odmah viknu dva žandarma, naloži im da me odvedu: u glavnu ambulantu i da me, po previjanju, vrate nazad.

Ambulanta je bila u ulici Kraljice Natalije, Tu me dočeka jedan sanitetski major, odmah ostavi druge ranjenike i pridje k meni:

— iIzvešten sam telefonom za Vas, To su neke tamne stvari, jer traže protokol lekarski o Vašem slučaju.

Pošto me pregleda i previ rane, upita me za ime i zanimanje i sastavi ovakav protokol:

»Podnarednik, Herman Lajoš, kelner iz Beča, ima dve rane duboke po pola cm kraj desnog oka i jednu veliku ogrebotinu na desnoj obrvi, Po svoj verovatnosti ove je ozlede morao dobiti nasilnim putem, — Viši lekar, Bem.,«

Uzmem protokol, otpozdravim i izadjem, Oba žandarma čekala su me na vratima, a Ja im žalosnim glasom kažem ovo:

370