Nova Evropa

Rata krenulo je i u tom pogledu nabolje, i to hvala budi, u prvom redu, tudjim lekarskim i prosvetnim organizacijama koje su zaostale bile u Srbiji, te od kojih se i naša inteligencija naučila praktičnom i korisnom radu za šire društvo, Medju najkorisnijim ustanovama, koje su se počele osnivati, i koje polako zahvataju duboka korena u narodu, jesu takozvane Domaćičke škole, koje se — pod okriljem Ministarstva Prosvete i Poljoprivrednoga Društva — razvijaju u pravi pokret za preporodjaj naše seoske žene,

Zadatak je ovih škola, da od naših žen4š na selu naprave, u prvom redu, dobre i prave domaćice: da ih upute i obuče savremenijem radu u onim granama poljoprivrede koje su im najpristupačnije i najpotrebnije, Škole su pokretne, i premeštaju se iz sela u selo preko cele godine; tečaj u jednom selu (гаје po šest nedelja, a po potrebi i više, Na tečaj se primaju seoske devojke koje su navršile najmanje 15 godina, te koje su dobrog vladanja i potpuno zdrave; izuzetno se primaju i žene. Teorijska obuka u ovim školama obuhvata: računanje, prosto knjigovodstvo za domaću ekonomiju i domaću prepisku, pouku o štednji i korisnoj upotrebi životnih namirnica, domaće gazdinstvo, stočarstvo s mlekarstvom, vrtarstvo, te telesno i duševno vaspitanje dece s higijenom i naukom o prirodi, Od prakličnih radova spominjemo: spravljanje i pečenje kruha, kuhanje jela, pranje i peglanje rublja, krojenje i šivenje; zatim, spremanje po kući i održavanje kućnoga reda, radove oko prerade mleka, rad u vrtu, negu stoke i živine, posao u pčelinjaku, i t, d.

Mi smo se baš vraćali s ispita take jedne Domaćičke Škole, iz Velikog Sela kraj Požarevca, Pod utiskom toga ispita, nikako me nije napuštala predstava o darovitosti i bistrini našega deteta, Tu sam predstavu stekao bio — moram priznati — tek nakon čitanja jedne studije poznatog socijologa Oskara Jasija (J4szi), koji је ргоЗао kroz Srbiju za vreme okupacije, te koji tvrdi da srpsko dete s najvećom lakoćom shvata i najzamršenije stvari, kao gramofonska ploča što prima i najnepoznatije glasove i zvuke, U ono vreme, kad se svako dobro čuvao da ni najmanjom pohvalom ne uveća cenu i snagu svoga. neprijatelja, mora da je bistrina i darovitost našega deteta učinila snažnu impresiju na madžarskog socijologa,

I odista, u okvir moje predstave o darovitosti srpskoga deteta ušla su sada ona sveža, rumena i ljupka lica naših devojčica iz Domaćičke Škole u Velikom Selu, Te devojčice su nesvesno potvrdile sve пауоде зостојоба Јаз1ја, јег Као da su govorile: »Jest, mi možemo sve dobro naučiti, nama nije teško priviknuti se na dobro i prosvećeno, urediti naše domove kako treba i stvoriti zdravlje i

zadovoljstvo u našem roditeljskom domu; mi hoćemo sve to, mi vo-'

limo sve to; ali eto do danas nije bilo koga da dodje i otpočne s nama taj lepi posao, Mi ni sad ne razumemo, zašto su gospodjice Lacković, i Glavinićeve, gospodje Parčetić i Jovanović, došle k nama da nas poučavaju, No mi za to i ne pitamo, Mi smo sve dobro i temeljno naučile, i samo nam je žao što one već odlaze i što je škola tako kratka, Strahujemo da ovamo niko više neće doći, da vidi naš rad

433