Nova Evropa

naslednika, u gradskoj većnici poučna i besplatna predstava род паslovom: »le bon jugčement de la trčs sainte et gracieuse Vierge Marie«, gde se pojavljuje i ona sama i objavljuje svoj »bon jugement«, I kod nas u Moskvi, u vreme pre Petra, davane su katkad takve čisto dramatske predstave, osobito iz Staroga Zaveta. Ali je i pored tih dramatskih predstava kružilo po čitavome svetu mnogo pripovedaka i stihova, u kojima su sudelovali po potrebi sveci i andjeli, i sve nebeske sile, Po našim manastirima bavili su se onda prevodima, prepisivanjem i sastavljanjem takovih pesama, kada još? —: čak za tatarsko doba! Ima, naprimer, jedna manastirska pesma {prevedena dakako sa grčkoga) »Majka Božja u paklu«, sa slikama izvedenim smelošću koja ne zaostaje iza danteovskih: Majka Božja ide u posetu u pakao, a kroz pakao je vodi Arhangjel Mihajlo; ona gleda grešnike i njihove muke, Pa je tamo, medju ostalim, i jedna vrlo zanimljiva povorka grešnika u vatrenom Jezeru: oni koji su u tom jezeru već toliko potonuli da ne mogu više da isplivaju, na te je »i Bog zaboravio«, jedan izraz neobične snage i dubine; i gle, poražena i rasplakana, Majka Božja pada pred prestolje Božje i moli milost, za sve u paklu, za sve bez razlike, Njen razgovor sa Bogom vanredno je interesantan; ona moli, ona ne popušta, i kada joj Bog pokazuje probijene ruke i noge njena sina, i pita je kako da oprosti njegovim mučiteljima, ona naredjuje svima svecima, svima mučenicima, svima andjelima i arhandjelima, da skupa s njome padnu na kolena i da mole za milost za sve u paklu bez razlike, Svršava pesma time, da je domolila Boga, da se sve paklene muke obustave, svake godine od Velikog Petka do · Duhova, a grešnici se iz pakla zahvaljuju Gospodu i pevaju mu: »Pravedan si, o Gospode, kad si tako sudio!« I moja bi pesma bila takova, da se javila u ono vreme, Kod mene dolazi na pozornicu sim On, Doduše, On ništa ne govori u pesmi, nego se samo pojavi, i prodje, Petnajst je stoleća već minulo otada otkad je On obećao da će se vratiti carstvu svome, petlnajst je već vekova kako mu je prorok pisao: »Gle, dolazim skoro, a o danu i o satu ne zna ni sam Sin već jedino moj Otac Nebesni«, — kako je rekao On sam, dok je još hodio po zemlji, No čovečanstvo ga čeka s istom verom, s istom čežnjom, kao i pre. O, još sa jačom verom, jer je već proteklo petnajst vekova odonda, otkako prestadoše dolaziti s neba čoveku taoci: »Veruj onome što ti srce kaže, nema talaca s nebesa«. Dakle jedino vera u ono Što je srcem kazano! Istina, onda je bivalo mnogo čudesa, Bilo je svetaca koji su činili čudesa isceljenja; k nekim pravednicima, kako se vidi iz njihovih žitija, silazila je sama Carica Nebeska, Ali djavo ne drema, i u čovečanstvu se počelo da sumnja u istinitost ovih čuda. I onda se na severu, u Germaniji, javila strašna nova jeres: ogromna jedna zvezda, slična kandilu {tojest Crkvi) pade na izvore уода, i ove postadoše gorke, Te su jeresi počele da bogohulno poriču čudesa, Ali su tim vatrenije verovali oni koji su ostali verni, Suze ljudske izdižu se kao i pre k Njemu, čekaju Njega, ljube Njega, nadaju se u Njega, čeznu da postradaju i da umru za Njega, kao i pre... I gle, koliko se vekova molilo čovečanstvo sa plamenom verom: »Gospode, javi nam se«, koliko je vekova vapilo Njemu, da bi On u neiz-