Nova Evropa

G. Cvijić je dobro legitimiran da govori autoritativno o nauci i o naučnom radu, On sam uživa nesamo reputaciju dobroš naučnog radnika u zemlji i u stranom svijetu, po svojim brojnim stručnim radovima, nego je njemu pošlo za rukom i da organizuje naučni rad u svojoj struci. On je stvorio nesamo jedan veliki Geografski Institut nego je, pored toga, uradio inajviše što jedan univerzitetski nastavnik može da uradi: stvorio je svoju školu, kojoj je dao svoje obilježje i svoj metod, On je svoj stručni prednet —8eografiju — shvatio u najširem, najmodernijem, smislu, i on po njemu obuhvata vrlo mnogo. Pravi i poglaviti teren njeđova naučnog ispitivanja je Balkansko Poluostrvo, čijem je istraživanju posvetio svoj život. U sferu svojih studija povukao Je jednako kulturna, socijološka, i etnografska pitanja. On ističe, da Balkansko Poluostrvo skriva specifičnih problema, koje je najbolje i najlakše proučiti ovdje, na samom mjestu; i ono što je prije Rata predlagao za beogradski Univerzitet, vrijedi danas, u smislu njegovih shvatanja, u jednakoj mjeri i za druge naše univerzitete, naime, da bi glavni njihov zadatak imao biti, da razviju balkanske škole naučnog ispitivanja, koje bi novim pogledima oplodile opću nauku,

Zanimljiva su, u toj vezi, mišljenja G, Cvijića o metodu i procesu naučnog rada, Prvi stupanj metodičkog rada njemu je, dakako, sabiranje i obradjivanje gradje, — rezultate toga rada upotrebiće poslije kao gradju daroviti arhitekti da podignu veliku naučnu zgradu. Viši nivo naučnog rada počinje onda dubljim opservacijama, koje često sadrže u sebi i objašnjenje fakata i pojava, a kadšto dovode i ukazuju i na veće konekse, Kod ovog posla ne radi samo intelekt nego je to, u velikoj mjeri, rad imaginacije, koja stvara sliku procesa, akcije, zakona, — bez imaginacije nema stvaralačkos rada. Ona je, po Cvijiću, za naučnike ove vrste isto tako važna kao i za pravog umjetnika. Ta naučna imaginacija polazi od dubokih promafranja, često od samo malo takih promatranja. G. Cvijić daje veliki udio u naučnom radu i naslućivanju; to je, kad naučnik osjeća pojave, Аобадјаје, 1 ргосезе, u naučnim ргоblemima, Tako naučno naslućivanje još nije ono duboko i precizno promatranje, koje bi navelo na ideju, ali se predosjeća, kadšto veoma jasno, da se u izvjesnom pravcu ima nešto da traži i da nadje, To naslućivanje ideje, misli G, Cvijić, rijetko kad prevari, i za njim treba ići, To bi bilo kao neko stanje inkubacije dubokih proma{ranja i ideja, Još i jedan praktičan savjet daje taj iskusni naučni radnik u ovom pravcu. Namjerimo li se na kakvo koštunjavo pitanje, koje se uporno odupire riješenju, pa se ispitivanje oko njega lomi, i na kraju iscrpe, onda je najbolje ostaviti to pitanje za neko vrijeme na miru; nono se kasnije i samo opet javlja u ispitivačevoj svijesti, pa-će Ba možda tada s više sreće pokušati riješiti, Ali u svakom slučaju ·upozoruje, kako je kod takih pitanja dobro da se sud odloži, dok ne sazre i ne učvrsti se,

Što se tičesposobnosti koje treba da ima naučnik, to G. Cvijić, pored općih sposobnosti duha i dubine osjećaja, u prvom redu

6