Nova Evropa

svirepo svete, Resor spoljnih poslova je delikatan i odgovornost ministrova velika. On često radi sam: sprema note, šalje depeše, izdaje naredbe, donosi rešenja, On daje izjave novinarima, i vodi poverljive razgovore sa stranim predstavnicima, koji mogu imafi ozbiljnih reperkucija. Zato treba da bude agilan, oprezan, intujitivan. Zato treba da poznaje i narode i dogadjaje i ljude. Možda će neko primetiti, da u parlamentarnim državama ministra spoljnih poslova ne bira kralj već ga postavlja vlada, U principu da, u stvari ne, Svuda je običaj da šef države utiče na izbor šefa spoljne politike. To svedoči i fakat, da je predsednik kabineta najčešće u isto vreme ı ministar spoljnih poslova. Dobivši mandat za sastav vlade, on jednovremeno dobija i poverenje za vodjenje spoljne politike, To dokazuje i drugi fakat, da se vlade češće menjaju nego ministri spoljnih poslova. {Delkase je bio sedam godina uzastopce šef Irancuske spoljne politike.) Po sebi se razume da kandidat, pored naklonosti Krune, treba da uživa i poverenje parlamenta. Na taj način vladalac ostaje u granicama ustavnih prerogativa i izbegava da se meša u postavljanje resornih ministara.

2. Održavanje jedinstva u spoljnoj politici, Nestalnost u spoljašnjoj kao i u unutrašnjoj politici znak je slabosti. Ta nestalnost povlači za sobom nesredjenost koja u medjunarodnim odnosima čini rdjav utisak, Ministar spoljnih poslova, kao i njegov pomoćnik, obično su partijski ljudi, Oni najčešće dolaze i odlaze sa vladom, Prema tome teško je održati kontinujitet u poslovima, preduslov dobre spoljne službe, Vladar koji stoji iznad partija, kabineta, i parlamenta, vanredno je plasiran da očuva jedinstvo spoljne politike, Ta privilegija dala je povoda nekim piscima da dokazuju superijornost vladara u diplomaciji nad predsednicima republike. Prvi su stalni i van političkih klika ; drugi se menjaju i regrutuju iz parlamenta, Ta bi teza bila tačna samo u slučaju kada bi vladaoci i njihovi naslednici bili večito obdareni. Fenomen koji ni istorija ni nauka ne priznaju. Ipak, za održavanje tradicije, discipline i reda u jednom ministarstvu, nije toliko potrebna inteligencija koliko volja i osećanje dužnosti,

3. Kontrola nad spoljnom politikom vlade, Ministar je obavezan da redovno i lojalno obaveštava šela države o pregovorima koje vodi sa stranim vladama, Kralj je pak dužan da odobri što odgovara interesima zemlje a da odbaci što nema oslonca u narodu. U kombinacijama od velikoga zamaha i značaja po državu, vladar treba da konzultuje ljude od iskustva i glasa van zvaničnih krugova, Tim pre, što kod nas ne postoji parlamentarni odbor za spoljne poslove, i što vlada radi izmedju četiri zida, пазе, да је Edvard VII slao na konferencu u Algezirasu svog ličnog izaslanika, missus dominicus, da precizira kraljevu volju pred ambasadorom Nikolsonom, delegatom britanske vlade. Inspirisan željom naroda, on je upotrebio poslednje sredstvo da osujeti nameru Nemačke da izazove rat. I uspeo je, Niko pametan ne može da mu

184