Nova Evropa

средини пролетаријата узео је такве облике, да није више било могуће борити се, ненмајући потпору оружане силе, која је, избачена из колосека, отказала да се потчињава Думи и Привременој Влади. Није било могуће зауставити историјски ток догађаја...

М. В. Родзјанко.

Rusija i Slovenstvo.

Ruska ideologija odnošaja prema Slovenstvu ima, drevne istorijske osnove, stvorene u epohi koja je sada potpuno dovršena. Kad je Rusija preuzimala izvesnu odgovornost za udese pravoslavnih naroda (nesamo Slovena, nego i Grka, Rumuna, pravoslavnih Sirijaca), beše ona jedinom pravoslavnom državom koja se je razvijala neobičnom brzinom ı snagom, U isto vreme bila je ta država, u borbi za opstanak, i u nastojanju da dodje do svojih prirodnih granica, primorana da vodi dugofrajne borbe s drugom jednom slovenskom državom, sa Poljskom, i da učestvuje u njenoj propasti, Napokon, sa zapadno-slovenskim Čehoslovacima nije imala Rusija skoro nikakih živih veza, osim literarnih i političkih koje su nastale tek u XIX veku, Tim je odnosima u izvesnoj meri odredjena sadržina veza medju Rusijom i Slovenstvom u prošlosti, No ti odnosi nisu merodavni za budućnost, jer je cela prošlost otišla u nepovrat s Ratom 1914—10918, te je nastala pauza usled velike ruske državne krize posle Rata, Која је do temelja izmenila sve ranije uzajamne odnose izmedju Rusije i Slovenstva: od zemlje koja je davala i zaštićavala postala je Rusija zemljom koja potrebuje svačiju pomoć, Treba dakle ranije rusko-slovenske odnose podvrgnuti istorijskom posmatranju, Jer će ono kao reflektorom osvetliti sve što je bilo lažno i što je bilo vredno u njima, a podjedno će biti moguće ukazati na neke pravce budućeg razvića,

Rusija je imala istorijsku misiju da oslobodi Slovenstvo od turskog i nemačkog ropskog jarma, i ona ju je ispunila do kraja, BuBarska je oslobodjena godine 1778, Zaradi konačnog oslobodjenja Srbije, kako smo mi svi to osećali u julu 1914, puštajući s vida sve druge interese, Rusi su ušli u Rat, koji je svršio njihovom pogibijom. Rusi su živo simpatizovali s oslobodjenjem Čeha, i sudelovali u njemu svim uticajem što ga je Rusija imala na Zapadu. Napokon, jedan od prvih akata još imperatorske Rusije, na početku Rata, bilo je obećanje Poljacima u pogledu njihove autonomije, koje je docnije: potvrdjeno i po ministru u Državnoj Dumi; i ako je ikoji akt, posle revolucijonarne Privremene Vlade, naišao na odobravanje sviju zdravih političkih elemenata u Rusiji, to je bio onaj kojim je proglašena nezavisnost Poljske, a koji je na kraju krajeva imao da okonča dugovekovni spor izmedju Rusije i Poljske. Na taj je dakle način Rusija potpuno ispunila svoju dužnost prema Slovenstvu, i time je ona izvršila svoj istorijski zadatak.

282