Nova Evropa

Književni pregled. Amijel, i Prust,”)

.. . Је sens que des oiseaux somnt ivres D' čire parmi 1 ćcume nconnue et les cieux,

Mallarmć,

Anri-Frederik Amijel (Amiel) i Marcel Prust (Proust) su za one koji budu pažljivije posmatrali pravce kojima je ljudski duh išao ili lutao poslednjih sedamdeset godina duhovi istog roda, Uporediti Prusta sa Sen-Simonom, Balzakom, Šatobrijanom, ili Ruskinom, — kao što su to mnogi učinili — opravdano je samo sa gledišta književne tehnike, jer služeći se donekle njihovim umetničkim alatom Prust je pošao Amijelovim putem, Ni na jednom mestu svog opširnog dela Prust nije spomenuo ni ime Amijelovo, pa ipak je sličnost tu, i to neosporna, 1 Amijel je mogao napisati »A la recherche du temps perdu«, da je imao sreće da, kao Prust, bude okružen iskrenim i dobronamernim. prijateljima, koji bi mogli nazreti retkost i širinu njegova duha — mada je on sam, sve do pod kraj svog života, toliko sumnjao u sebe, Istina, i Amijel je imao prijatelja koji su ga cenili, ali sigurno nijedan od njih — pa čak ni sam Šerer, koji mu je izdao Dnevnik posle smrti — nije tako duboko prodro u njegovu dušu kao što je fini, nezamenjivi Rober de Monteskju znao shvatiti slabog, plašljivog, bolesnog od srca Prusta, Amijel je za svoje poznanike — u to sam sifuran — bio debeli, bradati, buržoaski profesor filozolije, koji je imao jednu jedinu originalnost: pisao je rdjave stihove, Sećam se dobro i sam svoda zaprepašćenja, kad sam slučajno ugledao Amijelovu sliku. Pitao sam se: zar je to Amijel? Zar je taj čovek mogao onako patiti i trpeti? Ličio sam ma putnika koga je, dremljiva, voz doveo do stanice neke čuvene varoši koja je za njega, dugo godina, bila samo jedna. dosta konfuzna zbirka »anzihtskarti«, imena velikih ljudi i isto-

rijskih godina, —: slogovi njena imena najednom su se utelovili u jednu rulju što bezglavo juri tamo-amo, u sijalice, u dim nekog poznatog mirisa,,.. Prusta sam medjutim zamišljao onakova

kakova ga fotografije predstavljaju; lika ma prvi pogled денnjasta, ali u velikim, sveznajućim očima kao da se je zadržalo. malo smeha izazvana: šalama Rober de Monteskjua,

Alber Tibode, možda jedini od modernih radnika na književnoj kritici, koji je u tu prerano iznemoglu umetnost umeo uneti nova shvatanja i jedan zanimljiv temperamenat, tačno je

*) Ostavljamo mladome piscu ovog literarnog članka svu odgovornost za neke poglede izrečene u njemu,

Uredništvo.

439