Nova Evropa

pogodio tri najvažnija momenta u savremenoj istoriji francuskog duha, kad je svoju trilogiju »Trente Ans de Vie Francaise« pDodelio u »Život Morisa Baresa«, »Ideje Šarl Morasa«, i »Bergsonizam«. Treba podvući ove reči u dornjim naslovima: živo Li ideje, bergsonizam, Na mladje naraštaje francuske inteligencije, na one na desnici, kao i na one na levici, Bares je odsudno uticao svojim stilom, a naročito svo jim životom, Baresa van Francuske mnogo ne cene, čak ба 1 · preziru, zbog izvesnih podviga Које је on, kao i Danuncijo, nešto iz šale a nešto iz proste dosađe učinio, Njegov nacijonalizam na prvi pogled izgleda smešan, naročito onima koji se neumorno hrane neukusnom literaturom Romena Rolana, ili — još gorel — plameno-humanitarnim knjigama Barbisovim., (Ja ovde ne želim da se upuštam u socijološka rasmafranja: meni je samo cilj da shvatim nekoliko zanimljivih duhova koji su uspeli da utiču na razvoj zapadnog menfaliteta,) Moras, koji se je posle jedne anarhistički štimovane mladosti najzad, po svojim rečima, »morao da pokloni lepoti sveta«, i dosledno Dostao jedan od pokretača »L Action Francaise«, uticao je isto. toliko na francusku inteligenciju, našavši u njoj darovite sledbenike a isto tako i vredne protivnike, Tragovi Morasove socijologije, koja je bliža levici neđo što se to misli, kao i tragovi Baresova »španjolskog stila«, česti su kod Prusta, Treća sveska Tibodeove trilogije nije još obelodanjena, Svako ko hoće da razume Prusta i francuski duh — koji je u svom najnovijem obliku, pošto se oslobodio svih deklamacija tako čestih u literaturi prve polovice prošlog veka, postao nesimpatičan mladim narodima kojima je žao što još nisu iskoristili sve deklamatorske mogućnosti svojih jezika — treba da pročita. Tibodeovu trilogiju.

Prusta, kao i Bergsona, prvobitno zanima ono što je neposredno u pojedinim trenucima života, Opisujući neki dogadjaj, njega ne zanima sam taj dogadjaj koliko duševna stanja izazvana njime, On je, naprimer, u stanju da na deset strana piše o osećajima čoveka koji se budi, ili da na trideset strana opisuje utisak koji je na njega učinila gluma neke čuvene umetnice. Celo njegovo delo »A la recherche du temps perdu« je gotovo bez dogadjaja u običnom smislu te reči, a zapleta 8otovo i nema, Pa ipak, pored sve svoje opširnosti, retko koji pisac ume da »zanima« kao što to izna Marsel Prust,

Prast je pred kraj svog života, potpuno ubedjen da nikada neće moći da postane nesamo velikim piscem, već ma i običnim »škrabalom« (jer mu je i sam izgled bele hartije ledio svako nadahnuće), odlučio da, za svoje lično zadovoljstvo, popiše svoje doživljaje, nenadajući se da će jednog dana na taj način otkriti svoj talenat i stvoriti svoje remek-delo, Prust je poslednjih godina morao da gotovo sve vreme, bolestan, provodi u svom

440