Nova Evropa

»reakcijonari i opskuranti« {str, 34); da je u doba velikih reforama Aleksandra II »zemljom vladala dinastija, tudjinska i po krvi i po duhu, u interesu sebične kaste, odgojene гакодје većinom u tudjinskom duhu« {str 37), i da »od špijuma Vlade niko već nije mogao da slobodno diše« {str, 48), - Drugi deo, posvećem carevanju cara Nikole П, kao i prvi deo, prikazuje i ocenjuje poglavito politički život doba; kulturni život zemlje ostavljen je po strani, dok je privreda dodirnuta samo uzgred {dve stranice o industriji i protekcijonizmu, па 517. 61/2, 1 суеба nekoliko redaka o абгатпој reformi Stolipina, na str. 97), Kratko, ali jasno i ubedljivo, ispriСапа je istorija Revolucije 1905, postanka Državne Dume i borbe oko nje, a takodje i unutrašnje politike Rusije od početka Svetskog Rata do Februarske Revolucije 1917. Ропебде se objektivnost izlagamja komplikuje epitetima koji sadrže ocenu, i koji unose u pričanje publicističku subjektivnost; tako, na primer, nastupanje уојзке па Каграје (1914) падуа зе »bezumnim« {str, 108), sučim držim da зе neće složiti vojni autoriteti, a parnica protivu potpisnika »Viborškog Proglasa«, koji su pozivali stanovništvo da ne plati poreza i da ne daje regruta, nazvana je »protivuzakonitom« {str. 89), sučim se opet neće verovatno složiti pravnici, Govoreći o ličnosti i uticaju Raspućina, autor je uspeo da ne nađomilava neproverene legende uz tačna JTakta, koja su već i sama mnogo strašnija od ponekih legenada, Stranog čitaoca može iznenaditi, uostalom sasvim opravdana, napomena autora, da je Cara i Caricu vukao ka Raspućinu neki naročite vrste demokratizam, koji je pretvarao ovog čoveka u »simvol prostog ruskog naroda« {str, 114), Najuspeliji je svakako treći deo ove knjige, posvećen doбадјајтпа 17 бофте 1917 1 дађе; оп daje uglavnom ођјеК упи i jasnu sliku vremena, bez nafomilavanja nepotrebnih detalja. Ima dabogme zmatnih praznina i u ovome delu; tako, nije ništa тесепо o moskovskoj Državnoj Skupštini {avgusta 1917), kao ni o neuspelom pokušaju бепегаја Kornjilova da podje ma Peirograd s namerom da prekrati paralelizam vlasti Provizorne Vlade i Sovjeta, Ništa nije rečeno o crkvenim poslovima; isto tako nema ništa o »zelenim« odredima i o suprotnosti Roja se u poslednje vreme pojavila izmedju grada i sela. Sasvim je bez osnova tvrdnja, da je armija generala Djenjikina bila germanofilska {str, 180), Autor dovodi svoje pričanje do pojave |, у. »Nep«-a (Nove Ekonomske Politike, +. j. boljševičkogs popuštanja privatnome kapitalu), pa završava tvrdnjom, da će se Rusija preporoditi, On smatra restauraciju memogućnom {str. 191), i dodeljuje seljaštvu glavnu ulogu u budućoj Rusiji, Knjizi su dodate dve geografske mape, i kratak pregled literature, Napisana je lakim i jasnim stilom i jezikom, pa je пе-

233