Nova Evropa

kojima je stajala reč „dole!, Oni su svi nešto vikali. Na otvorema usta, kroz zatvorene prozore, dolazilo je vikanje, strašno vikanje Somile...« — »Evo ga, počinje jurišle — reče očuh piščev [on je kasnije svoje proturevolucijonarne članke skupio pod naslovom »U opsadi«). Mladi Šuljgin izašao je onda u šetnju po dradu: »Gomila je bila poplavila široku ulicu s kraja na kraj. Usred tog mora od glava stajali su nekakvi ogromni sanduci, opsednuti ljudima, Ja nisam odmah razumeo. da su to zaustavljeni tramveji, sa čijih su krovova nekakvi ljudi агхан боуоге, mašući energično rukama; ali od urnebesa Somile nisu se pojedine reči mogle razabrati, Oni su otvarali usta, kao ribe izbačene na pesak, Svi balkoni i svi prozori bili su prepuni sveta. Sa balkon4 su se trudili da takodje nešto viču, a ispod nogu i niz ogradu spuštali su se crveni ćilimovi i dugačke crvene trake, očigledno ocepljene od trobojnih zastavA, Gomila je bila uzrujana, uglavnom zadovoljna, mamnifestujući svoju radost na različit način: jedni mnasrtljivo, drusi tiho, a svi uopšte sve više opajajući se vlastitom mnogobrojnošću. U gomili su maročito tražili oficire, pokušavajući da im prikače crvene pantljike. Neki su na to pristajali, neznajući o čemu se radi, tojest neznajući kako da se drže, kada je već

Konstitucija', Njih bi uzimali na ruke, pa dizali u vis i nosili kroz domilu... Ponegde se tako vidjale nemoćne figure ovih

oficira koji kao da jašu na gomili „,..« Ali odjedared mnogi

-dodjoše k sebi, Da li se to desilo slučajno, ili sa planom, Ко će znati! Tek, za vreme najvatrenijih govora o ,rušenju,

carska kruna, koja je bila prikovama na balkonu Gradske

Kuće, odjedared se srušila, ili bi srušena, i pred očima ogromne

Somile pade na prljavu kaldrmu, Metal žalosno zazvoni uda-

rivši o kamen... A gomila se zatalasa, Po njoj se rasu strašni

šapat: „Židovi su zbacili carsku krunu!.,.' Jedan crvenokosi student Židov, probivši glavom Carevu sliku i nataknuvši je

sebi na Slavu, vikao je iz sveg grla: — „Sada sam ја (čari

To je legenda, ali veoma karakteristična, Odmah iza toda зштадап, дтибоб dana »Ustava«, odigrao se »podrom«, i naš

autor dobio je vod da brani red i mrske mu Židove...

Autor ima pravo: ovakav početak »ustavne ere« nije nagoveštavao bolja vremena. On onda opisuje »pogdrom« i njedove posledice, pa prelazi na poslednje dane »Ustava«., Novembra 3, бофте 1916 оп је napao Režim! — »Na koji način ja, rodjeni Kijevljanin, dakle punokrvni pristaša crnih, dospeh do ovoga: da mi saopšte, da moj dovor neće otići u provinciju, jer je zabranjen cenzurom!,,. Znači, da će moj govor za nekoliko dana otkucati ma mašinama tipkačice celokupne ruske države, pa će ga širiti kao nešto „nelegalno' u rukopisu. Ja — i podzemna literatura! Strašno! Kako se to тобјо 4о50-

236