Nova Evropa

sto, — 4 okretni sveži dečko postaje mlitavi mladić, koji nema volje da se mnogo i hitro kreće, te koji visoko cemi svoje fizičko spokojstvo, Ako pak ne uspe školi da uguši u svome pitomcu potrebu lizičke aktivnosti, ako se on, — usled bilo kakvih vanškolskih uticaja — odaje naprimer kakvom sportu, — onda ovakav djak obično slabo napreduje ч školi, te se samo kao redak i srećan izuzetak mogu videti djaci koji dobro. napreduju u školi i učenju a istovremeno sačuvaju mladićsku svežinu i bodrost tela, : |

Sem prisiljavanja, bilo otvorena bilo prikrivema, kakvih ima još stimula koji pobudjuju decu da idu u školu? Moglo bi se misliti, da je tu ma prvom mestu želja za znanjem, jer svako dete od prirode ima želju za saznanjem, Ali je škola toliko daleka od misli o interesima deteta, ona mu daje toliko toga što samo dete smatra nepotrebnim, da želja za znanjem igra majmanju ulogu .u odnošaju dece prema škol, ili — u mnogim slučajevima — ne igra čak nikakve uloge, Ili, zar se često dešava, da deca kod kuće s oduševljenjem pripovedaju o onome što su u školi saznah? Omi pričaju o svemu i зуаčemu što se desilo u školi, o ličnim odmošajima izmedju učitelja i učenika, o bilo kakvoj životnoj silnici koja ima veze sa školom, — samo o sadržini svoga školskog rada oni ne pričaju ni roditeljima, niti se o tome razgovaraju izmedju sebe: to im nije interesantno, to je samo obaveza koja je, hvala Bogu, za danas ispunjena, Ko je video djaka koji bi sa nestrpljenjem očekivao lekciju iz bilo kakvog školskog predmeta, kako je to slučaj kad se očekuje obećana ekskurzija ili poseta pozorišta? Ne, dete ne očekiva od škole ništa zanimljivo, škola niukoliko ne odgovara i me zadovoljava tražemjima i željama njegove duše, Dakle, prirodna pobuda — želja za znanjem — mpotpuno otsustvuje, tako da odrasli moraju posegnuti za drugim pobudama, poglavito za dve, mnogo slabije i veštačke, od kojih jedna izopačava detinju volju, a druša je slabi, Te dve druge pobude jesu: takmičenje i sučfestija,

Ako dete neće da uči, ili slabo uči u školi, a roditelji ne žele da se služe oštrim merama, onda se oni obično ispomažu poukama, te njihovi razlozi glase po prilici ovako: »Evo si već velik dečko (ili devojčica), pa ne znaš ovo ili ono, a Gjuro, ili Mara, manji su od tebe pa to znadu i dobro se uče«, Roditelji nisu svesni, da ova vrsta takmičenja uvek gramiči zavišću, ili bar istu izaziva; ono se medju decom može dopustiti samo u jedmoj formi, koju je genijalno označio Ruso: u formi takmičenja sa samim sobom {kad se, naprimer, govori: »Jučer nisam znao, ili nisam umeo, ovo ili ono, a danas ja to znam ili umem), Nažalost, ovom formom takmičenja ne služe se redovno roditelji i učitelji, Uostalom, takmičenje se i ne može smatrati u

255