Nova Evropa

Фајефе, даћ пајерсеб Фуојеб časa, i onda misliti se za njegov odgoj, za njegovu sreću .,.,,

PALO (hosnut, prelazeći rubom prePbo čela): Ne spominjite! Svaki od nas nosi zakopanih uspomena, — i svaka je jedno dijete.

GOSPAR ANTUN: Čim se obmamljuješ!

PALO f{ofreseno, duboPim uvjerenjem): Ha, ha, gosparu Antune, djeca su za me sve, i misli naše, i osjećaji, i oni ludi časovi, kad smo samo jednom zahvalili Bošu da smo na svijetu i da smo ih proživjeli, Razlika je u tome što Vi hoćete nešto živo pred Vama, u čemu biste se raznježeni ogledali, dok se mi osjećamo proželi uvjerenjem da u našem usamljenom životu tražimo novu iskru za život slobode, U našem egojizmu mi prolazimo sve očajne borbe usamljenosti, čuvajući sav jedan polet, sav jedan žar, što će se ipak, bilo kad, odraziti,

GOSPAR ANTUN (podsmijehujući se): Palo! Kako se uzdaš u mladost!

PALO: Nijesam sam, Ima još drufova, jednom će ih na Mihajlu') biti legija, Život, sreća, kako ih uzmete; i ovako i onako. Možda imam pravo i ja kako i Vi, (Čuje da Kata dolazi.) Zbogom,

GOSPAR ANTUN /(smijući se): Ha, ha, koji si mi ti

fantazmagorista! Predjašnji, i KATA,

КАТА (5 отаја, МороЦпа); Мебета зртаупа, а ејо бозрага Lukše, Pita samo za Vas,

GOSPAR ANTUN (gledajući uru na Ponsoli): Hm... primi ga,

KATA (naglašujući, Pao da је dospar Antun razumije): A Marinela?!

GOSPAR ANTUN: Zvaću je. (Kata odlazi.)

Predjašnji, i LUKŠA,

LUKŠA (mlad, visob, u Pretnjama, u nošnji savršeni tip aristohratshogš dženilmena. Pozdrauljajući uljudno): Nije čas, predragi gosparu Antume, ali trebalo je da se vidimo. (Prema Palu, hoji se sprema da ide.) 1 tebe sam želio pozdraviti,

GOSPAR ANTUN i PALO (začudjeni): Ho! Pozdraviti!

LUKŠA (suho): Sutra idem put Rima,

GOSPAR ANTUN (žao siguran o onome što će Фа Базе): Та талјо.,.

LUKŠA (negledajući ga): Ne тлат, (Ртета Раш, Бао да hoće da se пјева frsi.) Palo, počekaj те ma ulici u karoci,

*) Staro groblje u Lapadu,

213