Nova Evropa, 26. 07. 1928., стр. 31

ovaki »neki novinari« biraju za članove Kluba, Isto tako protestuje, da bi »neki knjižari« mogli biti birani za članove, kao da medju knjižarima ne bi moglo biti, i nema, dobrih književnika i »pravih literat4«, možda »pravijih« nego što su G. Nevistić i njemu slični, U svemu tom je G. Nevistić, na svaki način i ma ko on bio, »prekršio svaku meru« i »premašio sve granice«, I malo ба izvinjava to što, očigledmo, nema čiste pojmove o tome šta je to »klub« uopšte, i šta je to »Pen-klub« posebice,

Klub je uvek zatvoremo društvo, u koje se ulazi po izboru onih koji su već u njemu — ne uvek radi saradnje s drugima već i samo radi druženja i zajedničkog življenja i sastajanja, Ima klubova čiji se članovi sastaju samo pri večerama, ili poglavito pri večerama; takav je klub i Pen-klub, Kad je u tome glavna svrha Pen-kluba, i kad to piše već u prvom članu pravila (»Klub će u prvom redu gajiti društvenost i priredjivati večere«), onda je u najmanju ruku bespredmetno sve ono što o osnovanju i zadacima Pen-kluba u Zagrebu »smatra« i kaže G. Nevistić, Ali je u svakom slučaju kurijozno, pa stoga je vredno zabeležiti — za Катакфема Ки našeg vremena —, da u Zagrebu, gde postoje tolike kmjiževne i prosvetne ustanove, koje često me znaju šta da rade {i koje često rade sve osim onog što bi trebalo), »reprezentanti« naše »prave književnosti« »smaftraju«, da je internacijonalni Pen-klub kod nas osnovan »s ozbilnom mnakanom da se pomogne popularizaciji naše književnosti i položaju naših književnikA4«, da se priredjuje »tjedan knjiče« za mpropagandu književnosti, i t. d.,, To bi zar imao da preuzme novo-osnovani klub za wečere (dining club) internacijonalnog karaktera, verovatno, da bi olakšao posao Matici Hrvatskoj, Društvu Hrvatskih Književnika, i t, d, i da bi omogućio Udruženju Jugoslovenskih Književnik4 (iz čije sredme i potiču predlagači) da se raspusti?!,,, A kad Klub ostaje pri svojoj svrsi, L j, pri večerama i internacijonalnim vezama s ostalim Pen-klubovima, G, Nevistić ša proglašuje »nezdravo porodjenim«, pa »razočaran« i »uveren da je u toj sredini svaka ozbiljna akcija nemoguća« {uračunavajući tu i plaćanje dužne članarine) istupa iz Kluba! I nije mu to dosta, nego piše o svemu još i jedan »zapis« za »Vijenac«, — da celokupna javnost [i potomstvo) vidi, kako su izgledali »pravi literati« u Zagrebu godine 1928, U svome »zapisu«, G, Nevistić traži, da Klub promene svoje ime, zato što je isključio »nekoliko pravih literata« — » amo zato« što nisu hteli plaćati članarinu, Mi smo dosad uvek mislili, da su u једпоше društvu ili klubu s vi članovi ravnopravni, i da ne može jedan plaćati članarinu a drugi imati »oprost« od članarine {ako

71