Nova Evropa

Ujedinjenje Jugoslovena moglo је biti ostvareno зато па ruševinama Austro-Ugarske, Austrougarski Sloveni podsecali su decenijama korenje toj nenarodnoj državnoj tvorevini; ali se i oslabljeni i rastrovani organizam držao veštački, čvrstom upravom i oslanjajući se na Nemačku, Tako Sloveni u Austriji nisu mogli sami da sruše svoju trulu kuću i zbace jaram tudjinski sa svojih naroda, — trebala je pomoć izvana. 1 pritekle su u pomoć, prve, Srbija i Rusija; ali je Srbija i sama bila još mala i nejaka, a Rusija zauzeta na drugoj strani i obuzeta svojim brigama. Ipak, bilo je u njenu vlastitom interesu da nas istrgne iz pandža Dvoglavog Orla austrijskog, Osim toga, bilo je dve Rusije: jedna carska, i jedna narodna; ova narodna Rusija, oduševljena idealima čovečanske misli, imala je srca i osećaja za naše pravedne težnje, i shvatila je našu borbu za oslobodjenje i ujedinjenje. Jugoslovenski nacijonalni radnici, koji su se tada našli u Rusiji, naišli su na najsrdačniji odziv kod naprednih ljudi ove narodne Rusije i podigli su na noge za jugoslovensku misao čitav ruski narod. Društvo Slovenskog Naučnog Ujedinjenja stajalo je na čela ovoga pokreta,

Pobede Srpske Vojske u godinama 1912 i 1913, koje su odjeknule· širom celoga sveta, pomogle su prijateljima Jugoslovena i buduće Jugoslavije u Rusiji da s uspehom nastave svoju propagandu. One su ujedno izdigle na dotle neslućenu visinu samu Srbiju, te su je u svačijim očima označile Pijemontom Jugoslovena. Ali je, na nesreću, došlo do nesporazuma izmedju balkanskih SaveznikA4, poimence izmedju Srba i Grka na jednoj strani a Bugara na drugoj. U jednom idućem članku nastojaću da prikažem dalji tok naše propagande u Rusiji, nakon Balkanskih Ratova i pred Svetski Rat, u godini 1914.

D. Semiz.

Распад Аустроугарске Војске, и крај Рата на талијанском фронту.

(Доносимо још један занимљив извод из чувеног дела „Chaos” Карла Фридриха Новака, из којега смо раније донели — у изводима истога сарадника — одломке: „Пропаст Немачког Царства", у „Новој Европи" од 11. августа 1926, „Председник Вилзон и професор Масарик у Светском Рату", у броју од 26. августа 1926, ни „Свршетак Рата у Бугарској“, у „Н. Е." од 26. јануара 1927.)

Иступ Бугарске из реда ратујућих странака био је за Централне Силе у Светскоме Рату, које су већ биле потпуно изнурене, онај судбоносни удар који је одлучио крај Рата. Аустро-Угарској, којој је сада непосредно претила опасност

224