Nova Evropa

nekle protivnika profesora Feja), Bernadota Šmita (Schmitt), profesora Moderne Istorije na Sveučilištu u Čikagu, Tim povodom i pišemo ovaj članak.

»Nova Evropa« već odavna čini sve što može da, i našoj javnosti i našim pozvanim faktorima, skrene pažnju na važnost i aktuelnost ove diskusije u Evropi ı Americi; nažalost, još uvek sa nedovoljno uspeha, Doduše, kad smo — pre četiri dodine, povodom poznate izjave pok, Ljube Jovanovića u knjizi »Krv Slovenstva«, — u članku »Ko je defetist« (vidi broj od 1, marta 1925), preneli iz londonskog »Tajmsa« pismo Dra, SitonaVatsona, te digli las na uzbunu, upozorujući naše nadležne da je »Sarajevski Atentat opet pred svetskom javnošću«, pa kad smo odmah zatim — jednim uvodnim člankom (>Današnja Jugoslavija«, u broju od 21, marta 1924) i jednim političkim ртебедот {»>»Krivica za Rat«, u broju od 1, aprila 1924) izneli sve što se misli i piše u svetu o izjavi Ljub, Jovanovića i o držanju naših zvaničnih krugova, pozivajući ove da докаzima a ne pričanjem odbrane zvaničnu Srbiju od prigovora i sumnjičenja njenih protivnika, onda je pok, Ljub. Jovanović pokušao nešto odgovoriti, al: — bolje da nije pokušao, jer je stvar samo još više zapleo, A pok, Pašić, tada Predsednik Vlade, koji Je bio najpozvaniji da daje objašnjenja, ostao je ćutećki, baš kao da ба se celo pitanje i ne tiče, Tada зе »Моуа Evropa« ponovo vratila na ovu stvar, i u uvodnicima »Radikali i Sarajevski Atentat« (a broju od 11, maja 1925) i »Pitanje odgovornosti za Rat« (1, juna 1925) nastojala je da predoči potrebu, da se od naše zvanične strane učini nešto i izadje iz neopravdane i nerazumljive rezerve, U to doba boravio je u Jugoslaviji Dr, Siton-Vatson, koji je došao bio da lično prikupi podatke za svoju knjigu o »Sarajevu« i što je s lim u vezi, on je tom prilikom uputio još jedan, poslednji, svoj apel na radikalske prvake (koji su bili na čelu Srbijanske Vlade kad se desio Sarajevski Atentat i kad je izbio Svetski Rat), da rasvetle neke tamne tačke koje se neposredno tiču zvanične Srbije, jer je — reče — »krajnje vreme da Beograd jednom već uvidi, da će se dalje ćutanje po ovom predmetu shvatiti u inozemstvu kao priznanje krivice« (»Nova Evropa« za 11. maja: »Siton-Vatson u Jugoslaviji«). Koliko je naš veliki britanski prijatelj imao tada pravo, pokazali su čitavi nizovi članaka, brošurA, i »dokumenata« koji su se pojavili na svetskom političkom tržištu, iskorišćujući izjavu Ljube Jovanovića i ćutanje Nikole Pašića, Tek kada se lično zavadio sa Ljubom Jovanovićem, progovorio je i Nikola Pašić, pred Glavnim Odborom Radikalne Stranke, hoteći — u odlučnom trenutku — da pododi svoda protivnika i.ovim metkom, optužbom pod br, 1. (vidi beogradsku »Politiku« od 26, aprila 1926, i uvodni članak a »N, E,« od 11. maja 1926: »G, Pašić i Sarajevski Atentat«).

210