Nova Evropa

plemenicima i jednovercima, da se nacijonalno i verski održe, da se oslobode turskog Jjarma, i da udju u porodicu kulturnih evropskih narod4... I Rusija je odista krenula ovim pravcem —« Tako piše S, Žigarev u svome delu »Ruska politika u Istočnom Pitanju« {u Moskvi, 1896). Ideja o »nacijonalno-verskim interesima ruskog naroda na Istoku«, kao jedna od prvih i glavnih zadać4 Rusije u Istočnom Pitanju, nije samo karakteristična crta ideologije Žigareva, nego je ona putevodila čitave plejade starijih ruskih medjunarodnik4: Komarovskog, Martensa, Danilevskog, i druge, Pisci i ideolozi ove grupe smatrali su postepeno rušenje i potiskivanje Polumeseca iz Evrope, uz pripomoć hrišćansko-slovenskih turskih podanik4, »istoričeskim рламалет гизкабо пагода«. 1 Киза је doista vekovima udarala na Tursku, stvarala diplomatske ı vojne zaplete, intervenisala i zahtevala avtonomije za hrišćansko-slovensko stanovništvo pod Turskom, od kojih se onda prešlo i na traženje potpune samosfalnosti za pojedine delove evropsko-turske carevine, Južni Sloveni opet — Srbi i Bugari — bili su svojom istorijskom sudbinom tesno vezani uz Vizantiju i Carigrad, pa su sasvim prirodno i orđanski ušli u probleme ruske političke taktike, čija je stvarna Slavna težnja išla za osvojenjem Carigrada i probojem Bospora i Dardanel4, Carigrad je bio meta, a uzajamne veze i užajamna pomoć sa Jugoslovenima ргоisticale su tek iz ovog glavnog cilja, Bilo bi dakle najivno i sentimentalno verovati, da su jugoslovensku politiku carske Rusije diktovale u prvom redu plemenske i verske pobude; središte je ležalo u ekonomskim interesima ruskog kapitalizma i u težnjama carskog imperijalizma, Zato je ova politika i vodila malo računa o pravom stanju i stvarnim prilikama kod južnih Sloven4, pa ih je, kadšod joj je trebalo, ostavljala na cedilu. Ali o tome smo Sovorili u ranijim člancima,

Naglo razvijanje ruskog kapitalizma u XX veku potencovalo je težnju ruskih političara i državnika za »krstom па Svetoj Solfiji«, Najizrazitiji predstavnici i nosioci ove težnje i ove političke ideje, na početku Veka, bili su, na jednoj strani, stari »slavjanofili«, a na drugoj strani — mlada ruska buržoazija, na čelu sa vodjom buržoaske inteligencije prof. P, M. Miljukovim. Možda će jednom neko iscrpno opisati istoriju ove faze ruske borbe za Carigrad, — biće to zanimljiva priča, Ugledno mesto.u njoj zauzeće pouzdano perijod od 1908 do 1913 godine, pošto je aneksija Bosne i Hercegovine razgolitila namere austro-germanskog nacijonalističkog imperijalizma i kapitalizma pred ruskom naprednom javnošću, te kad je rusko društvo, protrljavši oči, zasenjene od pogleda stalno uperena na Carigrad, preko Crnoš Mora, Dobrudže, i Trakije, ugledalo pred samim kapijama Carigrada pandže Стпоба Orla, spremne da ga zgrabe i otrgnu sa strane od koje se niko ni nadao nije,

217