Nova Evropa

Ми иКкох 1 пјебохо Којо držali su Rusiju pod stalnom hipnozom, da samo »Velika Bugarska« može stati na put silnome »Drangd nach Osten«, i u tom se Miljukov slagao sa ruskim apsolutistima, Otuda, u to doba, ona njegova čudna i besomučna borba protivu svega što je srpsko i jugoslovensko, ona apsolutna simpatija za Bugare, i ono koketovanje s Austrijom, — ono »deljenje sfera utlicaja« na Balkanu, i sve ono čemu smo bili svedoci kroz prve decenije ovoda stoleća. Aneksija Bosne i Hercegovine presekla je ovo gledanje na stvari, i onemogućila je u prvom redu svako austrofilsko raspoloženje u Rusiji, Trebalo je iskoristiti konjunkturu, pa ruskom naprednom društvu predstaviti stvari u pravoj boji, Na prvom mestu, trebalo je razbiti nade u Mladoturke, verovanje u neke njihove reformističke i revolucijonarne tendencije, pa pokazati da je to jedan običan vojnički »bunt«, koji vodi za sobom apsolutizam i tiraniju, Naporedo s tim, trebalo je predočiti naprednoj i narodnoj Rusiji, da će istorija u najbližoj budućnosti na Balkanu očitati lekciju celoj Evropi, svima Slovenima, a napose Rusiji: svi će biti svedoci kako sve prepreke savladjuje i pobedjuje oduševljenje mladih naroda, pa će dogadjaji nametnuti i Rusiji pitanje nove državne i nacijonalne politike, jer se »u Južnih Sloven4 razvija nov ekonomski život, koji zahteva novu orijenftaciju kulture i novu politiku. Danas, a najkasnije za 5—10 бофпа, južni Sloveni poimence Srbi i Bugari — neće duže izdržati u lancima, u koje ih je okovala imperijalistička politika Austrije... Uslovi pod kojima Jugosloveni danas žive zadržavaju i sprečavaju njihovo samostalno razviće, a te uslove diktira Beč; a Beč će, da bi izbegao svoje vlastito neminovno rasulo, činiti svaki napor da održi ovo stanje ! дађе, ха пјеба povoljno a za Juđoslovene smrtonosno .,..« (D. Semiz, u literarno-političkom almanahu »Lado« za godinu 1911, u Petrogradu, str. 213 i dalje). Napokon, trebalo je dokazati predstavnicima napredne ruske društvene misli, da će ujedinjeni balkanski narodi i sami, svojom snagom, savladati svoje dojučerašnje »gospodare« — Turke, pa da je zadaća Rusije, i njen interes, ne da ona neposredno zamefne borbu sa Turskom, već da pomogne balkanskim narodima da sklope medjusobom sporazum, a ne da ih u tome ometa; da im pomogne očuvati plodove svojih изрећа 1 рођеда, i da podupre pravedne zahteve i težnje njihove, ma i protivu svoje vlastite domaće apsolutističke Rusije. Trebalo je, da bi se sve to postiglo, dovesti naprednu rusku misao do svesti i saznanja, da ona u svoje ruke i pod svoje okrilje mora uzeti novi politički i oslobodilački slovenski pokret, stati u ćentar Slovenstva, i svom snagom suzbijati, pre зуеба ostalo8, prodiranje Austrije na Balkan. Uloga Austrije na Balkanu predvidjena je još 1849 u zvaničnom dokumentu Kralja Pruske: »da sprovede germanski uticaj na strani, ı da

218