Nova Evropa

ratnom pa i poratnom Sušaku, suci, profesori, mesari, brice, piljari, carinici i carinski posrednici, krijomčari, zidari, lučki radnici, 1 t, d.,, zadojeni velikom ljubavi za slobodu i slobodarstvo, kao ı osjećajem nacijonalne širokogrudosti. Zato je politička i kulturna povijest predratnog Sušaka, uglavnom, svijetla stranica u knjizi naše nacijonalne epopeje iz godina 1903 do 1918. I sam pravaški pokret, ukoliko je od A. Starčevića ı E. Barčića bio рторабоуап iz Sušaka (sušačka »Sloboda«), nosi na sebi prvenstveno značajke duhovnos revolta protiv Austrije, i nije ni malo bio zatrovan hrvatskim ekskluzivizmom i srbofobijom, A. docnije, predratni Sušak i njegova još nerazvijena buržoazija postaju jednim od glavnih uporišta naprednjaštva, politike zasnovane па Riječkoj i Zadarskoj Rezoluciji, da se — u prvoj polovini prošlo8 decenija, 1910—1915 — pretvore u jednu od najačih citadela nacijonalističke omladine, pod patronatom Frana Supila. Za vrijeme Svjetskog Rata, iz redova sušačke nacijonalističke omladine rekrutovalo se na desetke i desetke dobrovoljaca, koji su okrenuli oružje protiv Austrije, da se bore za ujedinjenje i slobodu Jugoslavije. U isti mah predratni Sušak bio je i jedna od najačih uporišnih tačaka tada još mladog proleterskog, socijalističkog, pokreta; i što je naročito značajno, bio je i kolijevkom najaktivnije omladinske kulturne akcije, oličene u »Jurislavu Janušiću«, dok je s druge strane išrao važnu ulogu i u našem sokolskom pokretu i njegovu razvitku, Riječju, predratni Sušak, to jugoslovensko »parasitsko predgradje« Rijeke, bio je u prvim redovima svakog našeg tadašnjeg naprednog pokreta, bilo nacijonalno-političkog, bilo socijalnog i kulturnog.

Medjutim, u komunalnoj politici predratnog Sušaka ne može se registrovati znainiji polet i napredak: kvasac napretka, u predratnom Sušaku, bili su došljaci, »furešti«; oni su, uglavnom, i izgradili najvažniji i najnapredniji, gradski dio Sušaka, i to ponajvećma svojom individualnom, privatnom inicijativom, dok je u isti mah njihov utjecaj na vodjenje komunalnih poslova bio i ostao više nego sekundaran, Ti »furešti«, naime, bili su pred Rat vrlo heterođeno i odviše labilno društvo, u kome se još nije bio izradio osjećaj lokalnog patrijotizma; pored toda, oni su tada još bili dezorganizovana, poluburžoazna, ili proleterska manjina, naspram većine kompaktnijeg, starosjedilačkog, uglavnom zemljeposjedničkog, elementa, koji je obitavao i obitava na kontinentalnoj periferiji Sušaka, većinom podalje od mora i od Rijeke, Taj autohtoni, zemljeposjednički elemenat nosilac je, kao što je to i prirodno, konzervativizma i konzervativnog mentaliteta, a on je davao ton komunalnoj politici predratnog Sušaka. Mogli su »furešti« ponekad i da zapreme stolicu sušačkos načelnika; ali bi se na njoj održali samo tako dugo dok bi se podredjivali volji i shvatanju »domaćih«, i dok su podilazili konzervativnom mentalitetu poluseoske perilerije. A. to Je, naravno,

96