Nova Evropa

je i snažnije, pa se pjesnici i umjetnici osjećaju u poeziji više kod kuće, U duši našeg Gornjoprimorca treba uz to tražiti još i izrazitu karakteristiku slovensku, jer more drukčije djeluje na Germane koji stanuju na našem Primorju, drukčije na Talijana, a drukčije opet na Rusa i na Čeha, Što se tiče našega čovjeka, ja nalazim u Gornjem Primorju tri oaze, koje su možda пајstarije, ali koje mi se čine posve jednakoga tipa, i u mišljenju i u radu i u načinu života i u govoru, a to su: stari grad riječki, ili — kako ga mi zovemo — Gomila, zatim Bakar, i Senj.,

To su djeca iste familije, koja su se selila i preseljavala u ova iri mjesta, Stari Riječanin imade na vlas isti dijalekat kao Bakranin i kao Senjanin, isti način izražavanja svoga mišljenja, iste običaje, isto držanje i isti temperamenat, Sva trojica su neke vrste duševne aristokracije u Primorju, dok su ostali Gornjoprimorci — za njih gradjane — nešto niže, inflerijornije —: »Ja san Recan, Bakranin, Senjanin (,Se non te segno ma fe bullo!'), а ti si Kirac, Grobničan, ili Broskvar, ili Bodul«, što znači: »Ja sam neko, a ti nešto, — roba što se kupuje«, Dapače ćete naći isti rod u ova tri stara gornjoprimorska mjesta; a predjite sa Gomile i Trsata malo dalje, naići ćete na sasvim drugi tip ljudi, baš kao i van Bakra i Senja. Recan, Bakranin, i Senjanin, kao gradjanin, pun je sebe, »prefriganac« je, koji ne voli raditi, odan inerciji i prilično beskarakteran, iako je inače sposoban i duševno obdaren; kapricijozan je, i lažljiv. Evo, za ilustraciju, Jedna-dvije predratne anekdote (koje mi je ispričao prolesor Riječanin, 8, Srećko Jurandić). Kaže, pobunili se stari Riječani i poslali deputaciju Plackomandantu; ovaj, držeći da se radi o nekoj političkoj demonstraciji, pobojao se, i naredio vojnicima da budu u pripremi, utoliko prije što je vani čekala masa svijeta, Kad je zapitao deleđate šta žele, oni mu saopćiše, da su došli da traže — да па #гби svira muzika!.., IH, druga jedna anekdota,. Kiša pada kao iz kabla, Pred hotelom »Deak« na Rijeci, u kojem je otsjeo neki carev gjeneral, stoji na straži jedan Ličanin Jelačićeve Regimente, Prilazi mu jedan stari grbavi Gomilar, vadi iz špagša stolarski metar, i stavši pred vojnika Sa nabijenim bajunetom na pušci kaže mu nabusito da izadje van iz stražarnice, jer da je Gjeneral naredio da izmjeri »kažot«, da bi još dva takova načinio, Ličanin, neznajući za šalu, izlazi na kišu, a grbavac okrene kažot na drugu stranu i izgubi se u mraku... Tip riječkogš lazarona, koji po čitav dan leškari na »Molo lungo« ili na »Punto franco«, i ne radi ništa već gleda gdje će što da ukrade, ogleda se u ovoj pričici, Dolazi na Rijeku, parobrodom iz Malinske, stari Bodul, noseći u rukama košaru s jajima, K njemu pristupa jedan fakin i stane se pogadjati za jaja, Pogode se, ali tako da će kupac izabrati jaja, da ne bi uzeo stara: naloži starcu da prekrsti laktove, a on će mu Jaje po

69