Nova Evropa

Prije svega, vrlo je važna činjenica, da tadanji pokret Renesanse

"и Italiji izaziva u Dalmaciji čitavu književnost baš na hrvatskom jeziku, i to književnost koja, uz uticaj talijanski, odaje nesumnjivo i ulicaj narodne poezije [»Robinja« Hanibala Lučića, Hektorovićevo »Ribanje«, i drugo), U ovoj se književnosti snažno ističe hrvatska i slovenska nacijonalna misao [Petar Zoranić i Jurje Baranović), tako da je nacijonalna vrijednost ı važnost ove stare hrvatske književnosti neosporna i nesumnjiva. Pod uticajem velikog savremenog kulturnogs i književnog pokreta u Italiji nastaje na istočnoj obali Jadrana hrvatska, a ne talijanska, književnost; poneki osamljeni latinski pisac u gradovima sljedbenik je humanizma, i ako piše latinski čini to po ugledu čitavog ondašnjeg učenog svijeta, Ostaje pak fakat, svijetao u našoj nacijonalnoj istoriji, da su naša stara vlastela u gradovima i na ostrvima Dalmacije, odgojena u humanizmu i talijanskoj kulturi, svoja književna djela pisali hrvatski, i da su pri tome često oslušnuli i glas narodne pjesme, U kasnijim vijekovima opada književni i kulturni rad u Dalmaciji, izvan Dubrovnika. To se može najvećim dijelom pripisati političkoj dominaciji Venecije, koja je uništila municipalnu nezavisnost dalmatinskih gradova — doba njihova kulturnog i privrednog cvata —, i koja je u Dalmaciji etablirala potpuno kolonijalnu vladavinu, idući samo za osiguranjem svojih trgovačkih interesa, Značajan je fakat, da baš u doba kad je nad istočnom obalom Jadrana vladala jedna talijanska republika, opada i prestaje skoro svaki književni rad na toj obali, osim u Dubrovniku, a da se pod tom vladavinom nikako ne pojavljuje kakva talijanska književnost u Dalmaciji. U 17. vijeku onda, imamo u Splitu pojavu hrvatskog pjesnika Jerolima Kavanjina, odvjetka stare patricijske porodice, što dokazuje svakako snagu hrvatske tradicije i svijesti u samom patricijatu gradova.

Konačno, valjalo bi posvetiti posebno poglavlje uticaju talijanske kulture na Jugoslovene u Dalmaciji kroz 19. vijek, Taj je uticaj bio vrlo jak, te je za naš nacijonalni život na obalama Jadrana urodio i nekim vrlo korisnim pozitivnim rezultatima. Kroz 19. vijek uticaj Italije bio je nesamo kulturni i književni, nego i politički, i to više politički nego li književni. Veliki pokret talijanskog naroda za slobodu i jedinstvo nije ostao, u prvoj polovici 19. vijeka, bez jakog uticaja na Hrvate i Srbe u Dalmaciji, — on je pobudio u Dalmaciji politički narodni preporod Hrvata i Srba. Prvi pijoniri narodnog preporoda u Dalmaciji bili su djaci koji su pohadjali talijanska sveučilišta u Padovi ı Livornu. Oni su tamo vidjeli herojsku borbu koju je talijanski narod vodio za svoju slobodu, ljubeći svoj jezik, svoju književnost, i svoju prošlost; pobudjeni tim svijetlim primjerom, oni su pregšnuli da i kod kuće u Dalma-

300