Nova Evropa
II
Kada talijanski fašiste, po svom običaju, posvjedoče svoju kulturu na imovini i životu Slovenaca i Hrvata u takozvanoj Julijskoj Veneciji, onda u našim novinama osvanu žestoki članci, pa zaredjaju po koja demonstracija, protestni zbor, rezolucije i interpelacije, što se sve obično svrši na tom da se ne može učiniti ništa, jer se radi o pripadnicima strane države. Treba stoša uvidjeti i priznati, da sve demonstracije, zborovi, i rezolucije, kao i najopravdaniji članci naše štampe, ne koriste mnogo, jer ono što se govori i piše s naše strane ne prelazi naše granice, a ono što se govori u falijanskom parlameniu i u talijanskoj štampi čuje se nadaleko, Zato bi trebalo već pomišljati i na druga, efikasnija sredstva. Dobro bi bilo, naprimjer, da Jugoslovenska Matica i Jadranska Straža zajednički izdaju mjesečni bilten na francuskom jeziku, koji bi se za prvo vrijeme besplatno i redovno slao uglednim svjetskim novinama, Društvu Naroda, ministarstvima vanjskih poslova stranih država, savezima za čovječja prava, i svim ustanovama, časopisima, novinama, i pojedinim ličnostima, s pomoću kojih bi se moglo i moralo razglasiti stanje Slovenaca, HrvataA, i Srba, u svim susjednim državama, a nesamo u Ifaliji, Austriji, i Madžarskoj.
Kada bi se ustanovila prezimena, i prošlost onih fašističkih junaka koji naoružani navaljuju na goloruke Slovence i Hrvate, vidjelo bi se da medju njima ima i takvih koji su se odrekli svojeg slovenskog porijekla, Dok se mi prostodušno hvališemo svojom otpornom i asimilacijonom snagom, stara je činjenica da se je na našem primorju preblago postupalo prema odrodima, te se i s besmislenim talijančarenjem radilo protiv vlastitih narodnih interesa, Zbog toga su mnogi Englezi, Francuzi, Nijemci, pa i Rusi, bili uvjereni da je naše primorje talijansko. To krivo mišljenje je i stvorilo u svijetu ono raspoloženje koje je urodilo Rapalskim Ugovorom, tojest gubitkom Goričke, Istre, Kvarnerske Rijeke, Zadra, ı Lastova.
Ove abnormalne okolnosti ostavile su za sobom čudnu posljedicu, naime znatan broj talijanskih optanata, Nijesu to Talijani (kojih skoro ni nema na našem području), ni talijanaši, nego naši vlastiti ljudi, koji su tako htjeli izmaći svim obvezama prema svojoj zemlji i uživati u njoj povlašteni, koristonosni položaj, Ovi ljudi su po zanimanju mali posjednici, trgovci, radnici, advokati, tojest ljudi koji zavise od mušterija i poslodavaca, Ovi poslodavci i mušterije su, posve naravno, naši ljudi, pa nastaje opravdano pitanje: kako to da naš svijet uzdržava toliko ftalijanaša i optanata, preko kojih se u našu nezavisnu državu uvlače tudji suvišni uplivi? Nedavno je u jednom našem listu javljeno, da se po Rimu povlači nekoliko naših ljudi koji žive od propovijedanja talijanstva Dalmacije,
306