Nova Evropa

budući da ono zaštićuje svakoga od tih interesenata na drugi način, Poduzetnik stvara s pomoću materijalnih dobara druga materijalna dobra, nosi rizik, i uživa koristi; njega štite redovne odredbe prava, koje se odnose na promet materijalnim dobrima, Ali nješova djelatnost ne bi bila moguća da nema izuma kojim se on koristio, a izum opet ne bi bio uspio da nije znanstveni radnik došao do teoretskoga otkrića; u oba ova slučaja ne radi se više o materijalnim dobrima, već o ideji; u prvom slučaju, o ideji koja je sposobna da se industrijski primijeni; a u drugom slučaju, o ideji koja postoji samo kao teoretska osnova, i ne da se — bar zasada, i u tom obliku, — industrijski iskoristiti, Time dolazimo do pitanja zaštite imaterijalnih dobara i zaštite. ideje,

Znanstveno oikriće i tehnički izum zapravo su neka istraživanjem ili eksperimentima stečena spoznaja o dosada nepoznatim načelima, prirodnim zakonima ili tijelima, bićima i pojavima, o njihovim svojstvima, njihovu postanju, o načinima i sredstvima njihove proizvodnje, te primjeni za namirivanje ljudskih potreba, Do te nove spoznaje dolazi pojedinac umnim radom, zaključivanjem na temelju opažanja ili razmišljanja {spekulacije). On može od tog znanja isključiti druge, čak i onda kad izum praktički iskorišćuje, i proizvodi materijalna dobra, tajnim, samo njemu poznatim, postupkom, Ali to znanje, do kojeg je on samostalno i — bar na oko {jer su mogli i drugi otkrivači, prije njega, propustiti da to znanje saopće drugima, ili se na to saopćenje zaboravilo) — prvi došao, samo je spoznaja nekih načela, prirodnih činjenica ili tehničkih kombinacija, koje роstoje nezavisno od te spoznaje i od rada izvjesno pojedinca, Prema tome, može u načelu svako samostalno doći do istoga znanja, pa pojedini prvi otkrivač može druge isključiti od toga znanja samo na kraće ili duže {i vrlo dugo, u neizmjernost protegnuto) vrijeme, dok drugomu nekom ne uspije isto otkriće ili isti izum, Ideja se dakle ne može zauvijek monopolizovati, te na ideji ne može postojati pravo vlasništva, kao pravo isključivog korišćenja i uživanja, To зе пајђоје očituje onda kad znanje o njoj predje — namjerom prvoda otkrivača ili slučajno, i protiv njegove volje, — na treće osobe, te se tako proširi u svijetu: iako pojedinac ima tada to znanje u svoj potpunosti, spoznaja ne gubi ništa od intenzivnosti ili sadržaja, ako ju dijelimo sa mnogo ljudi ili sa svim ljudima, Medjutim, iako ne može biti vlasništva i posjeda same ideje, to je ipak opravdano da se ideja štiti kao proizvod rada, итпоба гада; зато što ta zaštita ne može biti iste vrste kao zaštita materijalnih dobara,

U ovaj čas manje nas zanima zaštita idealnih interesa (паprimjer, pravo biti priznat autorom nekog otkrića ili izuma), pa ćemo ovdje obratiti pažnju poglavito ekonomskim koristima,

333