Nova Evropa

soke cene, dok u inostranstvo izvozi robu bolječ kvaliteta, a po niskim cenama, dobijajući u zamenu sfranu dobru valutu. Na taj način Sovjetska Vlada ekonomski nesamo da ne snaži seljaka, nego da naprosto Suli i upropašćuje svojim monopolom kupovine ı prodaje robe, Drugšim rečima, stvarna vrednost seoske robe je mnofčo veća nego što se ona isplaćuje seljacima.

Da završimo, Stranka stupa u fazu privrednog procesa, u kojoj se interesi najvećeg dela stanovništva ne uzimaju u obzir, — seljaštvo se eksploatiše, Stranka je sebe proglasila za predstavnicu interesa radnika i seljaka, a sve više postaje »gazdom«, sa svima obeležjima i navikama te profesije. Od propagande rečju, Komunistička Stranka prelazi na propagandu delom, i putem konkurencije sa svima drufim zemljama pušta na svetsko tržište svoju jeltinu robu, a za račun snižavanja »Existenz-minimum«-a ruskog stanovništva, poimence seljaštva. Ova politika komunista dovešće rusko stanovništvo, naročito seljake, u Jedno užasno stanje. Skora budućnost ima da pokaže, kako će na sve ovo reagirati, s jedne strane svetsko javno mnjenje, s druge strane sam ruski radni ı seljački narod.

Ing, agr, Somjon Vereščah.

Knjiše i listovi, Kritika G. Li. Marakovića.,

Idejna pretpostavka sa koje G. Ljubomir Maraković polazi pri rasudjivanju umjetničkih problema, te na kojoj se osniva njegov sud kritičara, daje se Jasno i konkretno definisati s pomoću one poznate konstatacije Edmonda Žalu-a, da je prava kritika samo ona koja je moralno-filozofska, Ova konstatacija, sve ı da nije zabilježena na jednoj od stranica knjige G, Marakovića »Novi pripovjedači« (Zagreb, 1930), kao što jeste, dala bi se takoreći sama po sebi izvesti i zaključiti iz cjelokupne idejnosti koja inspiriše ovu knjigu, i koja joj, stvarno, ulijeva misleni elan i ozbiljnost umietničkog ocjenjivanja.

Nema sumnje — i tu neka mi bude dozvoljena jedna specijalna i nešto poduža parenteza —, da je problem Еп Ке, tačnije problem književnog suda, kako se on danas postavlja u svijetu umjetničkog rasudjivanja, zavisan neposredno od njegove mislene pretpostavke, Htio bih time posebno da istaknem, da je danas problem književnog suda pitanje metafizičkog i filozofskoć sadržaja, koji jedino, u svojoj zaokruženoj sve-

vidosti, može da obuhvati cio umjetnički problem, u svim njegovim odnosima sa životom i sa stvarima. Ne može više, nakon

183