Nova Evropa

Kod njegovih prvih radova, po starim uzorima, nećemo se zadržavati, a ni kod druge perijode, realističke, pod uticajem Zole, koji je imao mnoge oponašatelje, Treća perijoda, pod uticajem takozvane psihološke metode, kojoj je u Francuskoj Slavni predstavnik bio Pol Burže, i simbolisti sa Materlinkom na čelu, kao da se je najviše dojmila Danuncija. Mladi je pesnik — svojom istančanom senzibilnošću, te urodjenim prezirom za tradicije, a prilagodnom plastikom svoga uma, ı strašću za svaku novu umetničku tvorevinu, te mladalačkim zanosom, uronio u faj literarni pariski život, da posvema usvoji njegove metode, te da ih još uznese i na više potencije, Svojim bistrim ali hladnim mozgom, konačno ih je usvojio prilagodjujući ih svome umetničkom geniju, dubokim osećajem za euritmiju i strastvenim smislom za formu uopće, Samo što proučavanje te vrste umetnosti ojača u njemu manu, koja se, kako.smo napred rekli, zapažala već u njegovim najmladjim radovima: oskudicu ljudskog osećaja...

Govoreći o pojedinostima Danuncijeva romana »II Piacere«, pisac ističe, kako se u glavnom junaku Andreji Spereli — u kojem Danuncije karakteriše samoga sebe — očigledno zapaža ta oskudica ljudskog osećaja; pa kaže:

Taj roman, kao i ostali romani Danumncija, izradjen je s velikom pomnjom i s velikim rafinmanom, Slikarstvo, vajarstvo, arhitekturu, glazbu, poeziju, — sve umetnosti upotrebio je da svoje delo zaodene nimbusom misterije i poezije; ali nas ono, pored svega toga, ostavlja hladne, jer instinktivno osećamo, da je sav taj ukras veštački namešten, samo zato da nadomesti ono nešto što se ne daje ničim nadomestiti, ako ne izvire iz duše, a to je topli, nepatvoreni, iskreni osećaj čovečanske samilosti, Godine 1892 izišao je roman »L'Innocente«. Na njemu se, kako je dobro opazio de Vogtić, jasno oseća uticaj velikih ruskih pisaca, iako je Danuncijev talenat sasvim različit od Turgenjeva, Tolstoja, Dostojevskog, pa je imitacija samo spoljašnja, dok je u srži isti duh kojim je zadahnut i »I} Piacere«. Za ovim je došao roman »II trionfo della morte«, koji je prvi proširio glas mladoga pisca i preko granice njegove domovine, U tom romanu Gjordjo Aurispa (druga inkarnacija samoga Danuncija), smatra svet kao sredstvo koje ima da posluži jedino njegovim životnim slastima. Nezavisan od uticaja socijalnih dužnosti, zahvaljujući svojoj privilegovanoj poziciji, on ide zatim da preobrazi svoju okolinu prema svom shvatanju; malo pomalo, tako se preobražavanje ostvaruje, i Aurispina pojava izbija u jasnoj svetlosti. U toj sredini heroj živi životom jednog degenerisanog Cezara, ushićen od svoje moći, pijan od sreće, — no u dubini duše nesrećan | nemoćan, Sve је pod njegovom domenom, sve služi

226