Nova Evropa

шездесетитрећа —, већ због његова несређеног живота. Или је то све само неслана шала и пуста игра» — Утолико горе по њега. Онда изгледа још смешнија та пустоловна лакрдија, која протуслови свему оному што је чистога, поетичнога и нежнога у фрањевачкој легенди, и која диже наш дух управљен према вишој атмосфери лепоте и утехе, и води нас к Теби, Анђеоска Девице зелене Умбрије, према Теби Сиротане наш, спрам Твоје мале баште пуне ружа, чије је лишће пошкропљено Твојом крвљу. |

Толики су се велики умови одуховили и окрепили на тој легенди, — само један талијански песник, у вили Карњако, усуђује се да од ње учини спрдњу...

Матилда Серго.

TIL, Jedan američki kritičar o Danunciju,

(Poznati američki pisac Sedjvik — Henry D, Sedgwick —, kritičar revije »Atlantic Monthly«, objavio je u istom časopisu, od oktobra 1926, kritičnu studiju o Danunciju kao romansijeru, iz koje ovde donosimo oduži izvod, Sfj. 1.)

Gabriele D Annunzio je Jedan neumoran istraživač, koji živi sred knjig4, ı koji kroz šarenu svetlost literatur4 gleda na svet i na ljude, na žene i na stvari, Od uobičajene izveštačenosti svih oponašatelja njega spasava njegova istančana senzibilnost za knjige različitih Фођа i raznovrsnog sadržaja, On je sebe podvrgnuo .stro8oj disciplini i stopu u stopu ide stazom velikih pisaca, U jednom od njegovih prvih dela, pod naslovom »San Pantaleone«, otkrivaju se očiti tragovi uticaja Vege, Mopasana, pa i Bokača; ali se već tu zapažaju ı prve klice njegova vlastitoš ukusa i literarnogš naziranja, te dolazi do izražaja njegovo kasnije uverenje, da je »impersonalnost neke vrste lek protiv osećaja i ljudske samilosti«, |

Danuncijo je sva sredstva upotrebio da svoj stil i jezik dotera do potpune harmonijoznosti i delotvornosti, Talijanska proza nije nikad bila na istome nivou sa poezijom, jer nije bilo velikih Talijana koji bi je bili prisilili da uzme na sebe pečat njihove osobnosti, Danuncijo je preuzeo na sebe zadaću, da okrilati svoj jezik ı da mu ulije krepkosti, slobode, i зпабе, Bokačo, Petrarka, hagijografi i novelisti Trečenta, Policijano, Lorenco Mediči, i tako dalje, — svi slavni pesnici i prozni pisci stare Italije upotrebljeni su od njeđa u svrhu obogaćivanja svoga rečnika i izgladjivanja i harmonije stila. Pored toga, odmah u prvoj perijodi svoje književne delatnosti, Danuncijo se obratio i na Pariz, kao prirodno središte intelektualnog latinskog sveta, i našao je tu nekoliko već gotovih uzor4 kako se sastavljaju romani, pa je pretrpeo njihove uticaje,

225