Nova Evropa

znalo ko Je i šta je, pa se odmah nametnulo pitanje: odakle je došao poticaj za ubijstvo Mateotija i — ko ба je poručio?... Kad je Šef Policije obavestio Musolinija, 12. juna popodne, da je policija s pomoću broja utvrdila čija su bila kola, i ko je bio u njima, Duče se duboko zamislio; ali je brzo u sebi doneo odluku, i Još isto veče, usred uiuzrujanosti u Skupštini, dao je »umirujuću izjavu« o iznenadnom nestanku Mateotija, — »kada i kuda još se definitivno ne zna, ali pod okolnostima koje opravdavaju misao o zločinu«. Iskazujući svoju i svoje Vlade odvratnost prema zločinu — >»ako je doistaizvršen« — dodao je, da je on lično naredio policiji najpomniju istrađu i poteru za zločincima, »i u Rimu i oko Rima, i u ostalim gradovima, i po susednim zemljama«, Ujedno je saopštio, da je policija maišla već na »sumnjive tragove«, i: »Ništa neće biti propušteno da stvar bude razjašnjena, a krivci uhvaćeni ı predati pravdi u ruke«, — tako je zaključio svoju izjavu. Kraj sve ove odlučnosti i ogšorčenosti Vodje, jedan republikanski poslanik (Chiesa) viknuo je, dok je on još govorio: »I Vlada je зикгvac!«,.. Trebalo je sve učiniti da se ova sumnja pobije. Prvo je uhapšen Dumini, Ovaj je s početka sve poricao, ali kad je video da su ga ozbiljno zatvorili, i da ša ne puštaju iz zatvora, on je počeo dovoriti. Pokušaj fašističkih prvaka, da se skrene pažnja publike na drugu stranu, pa da se ubijstvo Mateotija prikaže kao posledica i osveta za ubijstvo jednoš fašiste, koje su izvršili fašisti iz njeBove uže domovine, samo je još više uzbudila svet, i povećala sumnju protivu onih koji su ovu izmišljotinu objavili, u Filipelijevu »Corriere Italiano« (13. juna), To su bili Rosi i Finci (Finzi, pomoćnik Ministra Unutrašnjih Dela), tada — pored Marinelija — prvi doglavnici Ministra-predsednika i njedovi najpouzdaniji ljudi, Opozicija ie naravno iskorišćavala priliku, pa je hranila uzrujanost i podбтеџаја opšte interesovanje za stvar objavljivanjem svake pojedinosti o ubijstvu, i što je s njime u vezi, bacajući medju mase sve nova vanredna izdanja i komentarišući svaki akti svaku reč Vlade, Naredjena je mobilizacija Narodne Milicije, ali se pozivu odazvao mali broj, samo 49% Milicije u Rimu, 28% u Milanu, a čotovo niko u Turinu. Trebalo je hitno spasavati situaciju, pa je Musolini već sutradan, 13. juna, ponovo ustao u Skupštini, da žigoše zločin i da još jednom uverava narodne oce, i preko njih celokupnu javnost, da će »krivci biti uhvaćeni

i predati u ruke pravdi«, i da su neki — medju njima Dumini — već u zatvoru, »Ako ima ikoga u ovoj Kući« — nastavljao je Duče, sa svojim najvišim patosom, — »koji ima prava da

bude uocviljen i, da još dodam, povredjen, to sam ja. Ovaj zločin, koji nas sve ispunjuje užasom, 1 koji izaziva tolike izlive ljutnje

i besa, mogao je počiniti samo neko od mojih neprijatelja, koji je dušo smišljao ovako djavolsko nedelo... Mi od Vlade imamo

246