Nova Evropa

-da se to desilo — treba pobiti milijone Srba, pa ako se spreči ·'takva nameravana akcija Austrije, da ohda ona, Nemačka, treba „da anđažuje sve svoje državljane, i njihove živote, da se to izvede, I Nemačka objavljuje rat Francuskoj i Rusiji, Velika Britanija objavljuje rat Nemačkoj, zboš povrede neutralnosti Belg:je, koja je bila zagarantovana ugovorima; a Belgija, nasilno 'pregažena ulazi u rat, Italija koja, u tom momentu kao saveznica Austrije i Nemačke, nije smatrala napad Austrije na Srbiju kao casus foederis, nalazi — nakon izvesno8 vremena — da u celoj foj stvari postoji i za nju casus belli protiv Austrije, i napada Austriju. Turska i Bugarska nalaze da treba da napadnu na protivnike Nemačke (zašto?); a Rumunija nalazi, obratno, da treba napasti na Austriju. Naposletku, radi potapanja broda Luzitanije, Amerika objavljuje rat. Nemačkoj; a da bi se manifestovala svest za takvu krvavu borbu, u borbi »za demokratizam i pravičnost«, mnoge države daleko od ovoga krvavog poprišta objavljuju rat depešama bilo jednoj bilo druбој grupi zaraćenih stranaka. Tako objašnjen uzrok Rata, kako to izlazi po diplomatskim dokumentima, daće nesumnjivo i suviše povoda potonjim pokolenjima da posumnjaju u zdrav razum naših generacija, koje su uzele udela u tom opštem pokolju, čiji je uzrok — prema ovakvim objašnjenjima — van svakog kriterija ljudskog zdravog razuma. | | Stvarno, dore navedena tumačenja o uzrocima i povodima za ratove iako denmeralno uzeta, ne mogu dati tačno i precizno tumačenje i objašnjenje o ratu kao pojavi. Zato držimo da je potrebno skrenuti pažnju na još jedan fakat, kad je reč o povodima za ratove. O tom se faktu doduše malo dovori u vezi sa ratom i rafovanjem, ali se on stalno opaža i igra vrlo vidnu ulošu, — to je psihološko formiranje i pripremanje duhova ratujućih naroda za rat i ratovanje, Svaki budući učesnik u jednom ratu — počev od onih koji ranije nisu imali nikakova udela u ratovanju, a naročito od onih koji su jednom prošli kroz ratove, — mora biti, u najmanju ruku, svestan toga, da je u ratu njegova ličnost izložena opasnostima; čak, da je moguć rizik gubitka života. A ipak najveći deo učesnika u ratovima, najveći deo ratnika svake države ide u rat mesamo prisiljen državnom organizacijom već i po vlastitom uverenju: · da će, idući u rat, doneti koristi svojoj državi, Perspektiva, da se može izgubiti život zbog jednoga ubedjenja, posmatrana sa gledišta. urodjena nađona za samoodržanjem Života, ne bi se ni mogla shvatiti i objasniti drukče do uverenjem koje se razvije do takih razmer4, da čovek svojevoljno pristaje da žrtvuje svoj život; ili, još bolje, takim psihološkim stanjem koje je, u danim momentima, dominirajuće nad samokritikom hladnoša razuma. Ne može se pretpostaviti, i primiti kao načelo, da je čoveku urodjeno, i da je u njegovoj želji, da se biie, da ubija. druga

6