Nova Evropa

ljudska bića, i da olako stavlja svoj život na kocku, To ne bi bili instinkti čoveka, već instinkti divlje zveri. Priznanje i tvrdnja, da je u prirodi ljudi da se i oni medju sobom kolju, bilo bi a priori nediranje čoveka kao višeg ı svesnog bića u prirodi; značilo bi, srozavanje čoveka na nivo životinje. Ako ništa više, oho kod čoveka kao svesna bića, obdarena razumom, postoji osećaj i razumevanje za opasnost, pa bi to bilo jedna kontramera njegovim nagonima 1 instinktima, ukoliko oni uopšte postoje u njemu. A eto ipak biva da ljudi i narodi pristupaju, pri rešavanju nekih spornih pitanja, merama koje su najđore, i sporna pitanja rešavaju oružanim sukobima, ratovima. Da bi do toga došlo, ft. J. da bi narodi pristupili tim i takvim merama, moraju se stvorili preduslovi i uslovi, kako kod pojedinaca tako i kod mas4, koji izazivaju Jedan i isti, kolektivan osećaj, upućen u tom mezdravom i nenormalnom pravcu ka rešenju — u volji i želji za ratom, Takav osećaj može imati oslonca, i da se razumeti, samo po onim psihološkim zakonima koji vladaju i dominiraju masama, a koje su, kao takve, sposobne u jednom momentu da rade i da se drže na način koji se posle osudjuje, 1 koji se smatra nenormalnim, nečovečanskim, U analizi predistorija ratova, u doba koje obuhvata često čitave perijode vremena, našlo bi se da se prvo polako, zatim postepeno 1 jače, razvijaju psihološke predispozicije, koje — u krajnjem momentu — dolaze do izražaja koji dovodi do najgoreg rešenja. do rata. · Ža ovakvo shvatanje objašnjenja povoda za ratove, pored materijalnih uzrokA4, imamo najbolje potvrde u proučavanju Svetзкоба Rata. Pre Rata, utrošeno je more mastila i uništeni su stokovi novinarske hartije, u svima državama, na psihološku pripremu naroda pojedinih držav4, za onaj način rešenja spornih pitanja koji se onda i izveo: »Sedma Evropska Sila«, štampa, u državama predratne Evrope, svesno i nesvesno, stvorila je mogućnost i pripremila je duhove za jedan nečuven pokolj, koji je ostavio toliko dubokih i teških tragova nesamo u svome

toku, i nesamo po svome prestanku, već ko zna još za koliko vremena!,,,

lako smo svi još pod svežim i neposrednim utiscima skoro minuloga rata, iako ga još sada jasno osećamo po svima njeбоушп teškim posledicama, ipak Je bilo, i ima još uvek, dosta lica koja misle i ispovedaju da se u ratovima nalazi jedini izlaz za rešenje nekih sporova medju državama; te u samoj akciji, u radnji rata, ne nalaze negativne već pozitivne i korisne odluke. I danas ira još mnogo himnopevaca ratu kao ultima ratio

ua pojedinim. pitanjima sporova medju narodima, i kao »instru= mentu spoljne politike« državš i narodA. Takvim pogledima +

nazorima obiluje, u prvom redu, stručna vojna literatura syija __ vojnih škol4, i za takvo shvatanje nalazilo: se je, naročito pre. .

Х