Nova Evropa

(Owen Young), poznat sa svoga plana za reparacije, tvrdi, da ovo kronično pooštravanje krize nije neminovna posledica modernog privrednog života, već samo nedostatak naše inteligencije, i da je jedmo do nas stalo da pronadjemo prirodu i uzroke zla, kao i metode profilakse, t. j. sredstava za sprečavanje njegova širenja, Nesreća Je, po našem mišljenju, da ta sredstva imaju da madju pre sveša političari, koji sprovodeći mere za ublažavanje privredne krize često ne poznaju dovoljno suštinu ni činjenice samoga problema, a još manje njihovu povezanost, budući da im nedostaje osnovno znanje privrednih zakon4 i njihovih dejstava, dok se — na drugoj strani — ovom krizom koriste izvesni predstavnici socijalizma i komunizma da optuže kapitalizam za sve nedaće koje su nas zadesile, te koji štaviše u ovoj krizi vide nesamo krizu privrede već i krizu kapitalizma, Medjutim, tamo gde se (kao u Francuskoj) kapitalizmu nisu veštački postavljale razne smetnje, kriza nije uzela toliko maha kao u nekim državama 8dde je socijalizam jak (naprimer, u Engleskoj, Nemačkoj, i Austriji, Sde se s njegovom pomoću svaki čas intervenisalo mimo. privredne zakone a u prilog čisto klasnih interes4], Pokušaćemo da ovo svoje mišljenje obrazložimo sa nekoliko praktičnih primera iz skore prošlosti i iz sadašnjosti, Kao prvi primer, neka posluži snižavanje cena koje se provodi u Nemačkoj, u Italiji, pa i u drufim zemljama, Kao i sve druge pojave privrednog života, snižavanje cena prirodna je posledica raznih privrednih pretpostavaka, kao što su porast proizvodnje i snižemje proizvodnih troškova; njihovo Veštačko regulisanje može biti od koristi samo ako se kreće u pravcu razvitka svih privrednih pojava, a biće od opšte štete alo se naturuje mimo tih pojava, Tako može biti štetan otpor protiv prirodnog snižavanja cena putem kartela, i slično, jer snižene ili povišene ceme izazivaju na drugoj strani pojave kao Što su nerentabilnost, nesposobnost takmičenja, i skupoća života, — koje mogu pogoditi ceo privredni život, Na posledicu snižavanja cena robi, na koju niko nije mislio, skrenuo je pre izvesnog vremena pažnju poznati engleski ekonomist Kens: on je utvrdio svima poznatu činjenicu, da se padanjem cena robe povećava kupovna moć novca, pa kako su državni dučovi izraženi u novcu, i kako se oni plaćaju na kraju krajeva robom, to зе радапјет сепа гође vrednost Нћ дибоуа роуебама, Кад bi зе dakle cene robe svele na nivo iz godine 1914, dužnici bi stradali; tada bi, naprimer, iznos dugova evropskih zemalja Sjedinjenim Državama Amerike bio skoro za 50% više u robi nego što je bio onog dana kada su ti dugovi zaključeni, Na taj bi način, dakle, ono poboljšanje standarda života, koje bi u pojedinim evropskim zemljama nastalo usled sniženja cen4, bilo nesamo paralisano već i poništeno 1 preba-

122